Vidi kôd stranice UsmenaPovijest:Nove generacije trebaju iznijeti svoju priču

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>26.11.2013</p></div><div class="article-lead"><p>O vječno mladom vinkovačkom i putujućem Festivalu dokumentarnog rock filma razgovaramo s njegovim ravnateljem i spiritus movensom Tonijem Šarićem.</p></div><div class="article-content">
<p>Razgovarala: Matija Mrakovčić</p>

<p><strong>Jedan si od osnivača Udruge ljubitelja filma Rare koja organizira DORF, festival dokumentarnih glazbenih filmova. Može&scaron; li nas upoznati s tvojom vlastitom pričom? Kako si se uopće na&scaron;ao u kulturnim vodama, za&scaron;to je ba&scaron; kultura, njena proizvodnja i distribucija, postala osnovno područje tvoga djelovanja?</strong></p>
<p>Volim. Glazbu i film, a uvijek ti u malom mjestu nekako stvari idu sporije i ako se neće&scaron; sam zabaviti &ndash; male su &scaron;anse da će to netko drugi napraviti. I svirao sam u jednom super bandu,&nbsp;<strong>Thee Knuckleheads</strong>, oti&scaron;ao sam za sve godine na &scaron;estotinjak koncerata, imam hrpu ploča i digitalnih čuda, pa je nekako samo bilo pitanje kada će se to kanalizirati u ovako ne&scaron;to. U paralelnom životu pro&scaron;ao sam sve, promijenio četiri posla, radio sam i u banci jedno vrijeme, zavr&scaron;io ekonomski faks u Zagrebu, oženio se, kćerka i nekako je ovako zavr&scaron;ilo, &scaron;to je okej. Tek sad postajem svjestan da je ovih zadnjih par godina postalo ozbiljno i da vi&scaron;e nije samo hobi, ali da mi je netko prije tri godine rekao da će ovako biti, hm&hellip; Iako, kakva su vremena, ne može se ni&scaron;ta planirati i idemo godinu po godinu.&nbsp;</p>

<p><strong>Kako je do&scaron;lo do osnivanja udruge Rare, je li ona bila nužnost da se pokrene priča oko DORF-a ili je udruga posljedica organiziranja festivala?</strong></p>
<p>Da, zahvaljujući jednom super frendu&nbsp;<strong>V.L.&nbsp;</strong>(ne voli da ga spominjem), koji je imao vi&scaron;e iskustva i nagovorio me da se &scaron;to je moguće prije upoznam s procedurom pokretanja udruge, te 2006. je sve skupa formalizirano i preko udruge smo krenuli u prvu akciju &ndash;&nbsp;[https://filmfestivaldorf.com/hr/ Festival DORF]. Ideja je bila da radimo reviju &ndash; otuda i RARE ("radimo reviju"). I onda je sve krenulo uzlazno i polako se počelo otvarati, slagati. Nedostatak prostora je usporio ozbiljnije razvijanje, ovim tempom se može ograničeno i mislim da je ovo sasvim dovoljno s obzirom na okolnosti. Hvala svima koji su sve ove godine nekako uskakali i iskakali, nas nekoliko je ostalo do kraja, a prije svih tu ide big thanks&nbsp;<strong>Marku &Scaron;o&scaron;iću</strong>, jednom renesansnom genijalcu iz Vinkovaca koji je osmislio sve vizualne stvari od prvog dana i kod njega su održani neki od najboljih aftera kojih se sjećam. Inače, njegov pas se zove DORF i to je one davne večeri kad smo smi&scaron;ljali ime nakon bezuspje&scaron;nih nekoliko sati brainstorminga bilo odlično rje&scaron;enje. Pravi DORF je jos uvijek živ&hellip; Moj savjet onima koji počinju &ndash; nemojte se bojati pitati, najgore je gubiti vrijeme, nema ga ba&scaron; puno.</p>

<p><strong>Regija u kojoj djeluje&scaron; specifična je po tome &scaron;to se, u kontekstu civilnoga dru&scaron;tva i nezavisne kulturne scene, stvari počinju pokretati tek početkom dvijetisućitih, ili u najboljem slučaju, krajem devedesetih. Može&scaron; li nas upoznati sa situacijom u tom razdoblju?</strong></p>
<p>Hm, te godine su pojeli skakavci i nekako danas mislim da je najbolje se i ne osvrtati previ&scaron;e i ne analizirati, sumnjam da se može izvući neki smislen i koristan zaključak koji garantira da se gre&scaron;ke ne bi ponovile. Majka svih problema je nemogućnost pro&scaron;irivanja baze korisnika i stvaranje jedne stabilnije ekipe koja će na rok dulji od dvije godine htjeti ne&scaron;to operativno poduzimati. Ne ulazim u razloge tomu, to je činjenica s kojom treba živjeti i preživjeti. Moja generacija je apsolutno nevidljiva i predala se. Nažalost, jako puno kreativnih i zanimljivih ljudi napu&scaron;ta ove krajeve (mislim na Vinkovce, prvenstveno), a ekonomska kriza je pojačala sve negativne efekte i vratila nas u 60-te. Rat i sve pukotine koje je uzrokovao sigurno su ostavili traga, ali sada vi&scaron;e nema te isprike. Mičite se i borite za sebe, kao i u životu, uostalom. Treba vidjeti kako će se generacije rođene poslije rata priključiti&hellip; Kad ovo pričam, sjetim se uvijek frenda iz Subotice, koji je dosegao zen i koji kaže da je broj ljudi u undergroundu uvijek isti &ndash; onoliko koliko izađe, taman toliko novih dođe na njihovo mjesto.</p>

<p><strong>Može&scaron; li nam opisati kulturnu scenu Vinkovaca i &scaron;ire, Slavonije, u vrijeme pokretanja udruge odnosno festivala DORF?</strong></p>
<p>Pa taman je tada i krenulo malo ekonomski življe pa je bilo lak&scaron;e &ndash; postojao je barem u krugu ljudi koji su se muvali oko DORFa priličan entuzijazam i zadovoljstvo &scaron;to je pokrenuto nesto svježe i zanimljivo, ali vrlo brzo je situacija opet do&scaron;la u neku negativnu varijantu, tako da se tog vremena sjećam kao prilično zanimljivog. Zapravo, u Vinkovcima je kičma uvijek bila oko kafića&nbsp;<strong>Walkow</strong>, koji je ponovo pokrenuo malo baru od pro&scaron;le godine ulaskom novih igrača sa klupe, pa se nadam da će oni malo kozmetički popraviti sliku i siguran sam da je to prostor u kojem će se pojaviti neki novi sudionici. Međutim, proces koji se paralelno odvijao i koji je puno brže jeo zdravo tkivo je neumitno uzimao maha, tako da je sve ovo o čemu pričam jedan omanji geto, u kojem se nalazi maksimalno 200 ljudi, &scaron;to je statistički zanemarivih 0,5% stanovni&scaron;tva grada i nema utjecaja. Postoji jedan zamah na hip-hop terenu i bit će zanimljivo vidjeti u kojem će se smjeru to razvijati, ali da nisam optimist &ndash; nisam.</p>

<p><strong>Unatoč valu buđenja civilnoga dru&scaron;tva, kulturna je scena u Slavoniji u trenutku na&scaron;eg razgovora, poprilično nevidljiva, a njene udruge skoro pa nepostojeće. Koja je tvoja dijagnoza takvoga stanja?</strong></p>
<p>Rak. Bojim se da su prilike propu&scaron;tene i da nema potrebne fronte koja će pogurati, o nekoj viziji ili situaciji da se promi&scaron;lja za par godina unaprijed, da ne govorim. U pitanju je i odgovor. Promi&scaron;ljanje slobodnog vremena &ndash; kojeg ima puno &ndash; je skroz redefinirano i ja bih ba&scaron; volio čuti odgovor nekih mlađih na ova pitanja, siguran sam da ne gledamo kroz iste naočale. Suradnja s gradskim kulturnim institucijama je stidljiva i funkcionira na podražaj, &scaron;to je meni ok.&nbsp;</p>

<p><strong>DORF je pokrenut 2007. godine. Na festivalu je prikazano 13 filmova iz &scaron;est zemalja, festival je imao oko 2000 posjetitelja. Čemu pripisuje&scaron; toliki uspjeh prvom izdanju? Tko je sve organizirao DORF? Je li postojao popratni program? Je li prvi festival bio koncentriran samo na Vinkovce ili je već u svom prvom izdanju DORF krenuo na put?</strong></p>
<p>Prve godine je to bilo skroz gerilski, uključili su se mnogi iz radoznalosti po&scaron;to takav projekt nije postojao, a bilo je dovoljno materijala da se pokrene, takvi filmovi su se snimali stidljivo, ali ih nitko nije okupio na taj način. Autori su bili vrlo zainteresirani (i jo&scaron; uvijek su), popratni program je bio tako logičan i potreban &ndash; mislim da je to zapravo prava stvar, sve te zanimljive izložbe, promocije knjiga, koncerti bendova koji inače ne bi nikad do&scaron;li ovdje, a činjenica da su se javili ljudi iz susjednih gradova je bila super. Ekipa koja je pokrenula DORF nije na&scaron;la motiv za daljnje sudjelovanje i povukli su se. Već je to sljedeće godine bila situacija da 80% istih ljudi gleda&scaron; i da dru&scaron;tvo spektakla ima svoje pipke, naravno. Ali činjenica da smo bili do sada u 57 gradova u 5 država, da u nekim gradovima imamo stalne reprize i da se taj manji broj posjetitelja zanima za ovakav sadržaj je bila veliko ohrabrenje.&nbsp;</p>

<p><strong>Danas, sedam godina od pokretanja festivala, može&scaron; li opisati put kojim se festival kretao, organizacijske želje i nadanja, strahove te, naravno, uspjehe koje rado spominje&scaron;?</strong></p>
<p>Mi smo napravili puno za promociju žanra, u na&scaron;im uvjetima to je velika stvar. Super je i osjećaj da smo brendirali ovo kao vinkovački proizvod, da je prilično vidljivo i da ima taj neki zadovoljavajući faktor&nbsp;<em>coola</em>. Pla&scaron;i činjenica da je u Vinkovcima to jedina urbana manifestacija, koja koliko toliko korespondira s trenutkom u kojem živimo. Meni osobno je drago da nas je sve ovo &scaron;to bi i&scaron;lo u rubriku "pare nisu problem, para nema" samo natjeralo da tražimo rje&scaron;enja na nekoj drugoj strani i da smo se povezali s frendovima. Prije svih tu je Subotica, sjajni&nbsp;[https://www.palicfilmfestival.com/ Palić film festival], a sada i&nbsp;[https://eng.cinemacity.org/ Cinema City]&nbsp;iz Novog Sada, koji su isto tako čekali neki signal da se sve uozbilji i postane profesionalno, a i uspjeli smo realizirati neke stvari financirane EU novcima iz pretpristupnih fondova, u sklopu Prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija, i fondacija i to je omogućilo razvoj svega, odnosno spriječilo micanje unazad. Ja sam se nakon 2-3 godine skulirao, nahranio ego i sad razmi&scaron;ljam u drugim smjerovima, mislim da je to i normalno. Pred dobivanjem smo prostora za rad, uključilo se nekoliko mlađih koji bi mogli cijelu priču nastaviti, a ja bih se povukao u neke druge vode, zadovoljan da DORF funkcionira u novim okolnostima. Recimo, ovo ljeto smo radili u suradnji s Gradskom knjižnicom (inače, izvrsnom ekipom, koja je na dobrom putu da bude na dobrom putu)&nbsp;<em>Ljetno kino</em>, &scaron;to je bilo super, oko 100 ljudi u prosjeku je gledalo svaku projekciju, a program je bio prilično zahtjevan i to me obradovalo jako.</p>

<p><strong>Kakva je situacija u Vinkovcima po pitanju dobivanja prostora za kulturne udruge? Postoje li prostori, kako se njima raspolaže? Ako može&scaron;, provedi me kroz situaciju u proteklih desetak godina. I naravno, kako to da je Rare sada u postupku dobivanja prostora - otkud potreba za njim i kakve su &scaron;anse, s obzirom na Grad?</strong></p>
<p>Naravno, ni tu nema naročito dobrih vijesti. Mi smo se pro&scaron;le godine udružili s jo&scaron; četiri udruge i tražili zajedno, na kraju, poslije zaista iscrpljenih svih mogućnosti &ndash; od pravoslavnog svećenika do Grada, na&scaron;li smo prostor kod HŽ-a i jo&scaron; uvijek čekamo službenu potvrdu, iako su se prije nekoliko mjeseci svi nadležni složili da je to ok. Godine povlačenja po mjesnim zajednicama i kafićima su nadam se iza nas, raspolaganje prostorom otvara milijun novih mogućnosti. Brojni projekti i planovi čekaju upravo taj detalj i siguran sam da bi nam barem 30% diglo cijelo priču. Pojava novih ljudi, a koji sigurno postoje, ali koji su vjerojatno uznemireni stanjem na terenu i ne izlaze i ne pojavljuju se previ&scaron;e, a imaju u ladicama i folderima super stvari, vjerojatno bi se tako ohrabrili. Moja je teorija da je i prije rata bilo isto, kad se sjetim te mitske vinkovačke rock priče, to je isto bilo jako malo ljudi, samo su bili talentiraniji i imali vi&scaron;e muda, odnosno drukčije su koristili droge&hellip; Na&scaron; program je prilično konzistentan i stvoren je krug ljudi koji prate i cijene to &scaron;to radimo, a za ne&scaron;to vi&scaron;e od toga treba stalna adresa i stvaranje navike, odnosno odgajanje novih i njihovo uključivanje u akciju. Počeli smo raditi s nižim razredima osnovnih &scaron;kola i nadam se da će se za 5-6 godina vidjeti prvi rezultati. Kolege iz drugih udruga uključenih u&nbsp;<em>Inicijativu TRES</em>&nbsp;su također prilično nervozni, siguran sam da taj logistički problem koči mnoge i da bi se puno toga otvorilo, pa s nestrpljenjem čekamo novi početak.</p>

<p><strong>DORF je uvijek ugo&scaron;ćivao glazbene dokumentarce iz cijeloga svijeta. Koje je zemlje DORF posjetio i s kim se suradnja pokazala najstabilnijom?</strong></p>
<p>Bili smo po cijeloj Hrvatskoj, pa u Srbiji, BiH, Sloveniji, Makedoniji, nikad u Crnoj Gori i to mi je malo žao&hellip; Imali smo gostovanja po festivalima u Če&scaron;koj, pripremamo sad DORF u Beču, to će biti zanimljivo. Povezali smo se s mnogima i sad pripremamo ne&scaron;to i u Rumunjskoj i Francuskoj, nisam jo&scaron; svjestan da smo u EU i da se puno toga može i mora drukčije. Najbolje je u Srbiji, a meni je najdraži festival&nbsp;[http://cinedays.mk/ Cinedays]&nbsp;u Skopju i&nbsp;[http://www.grossmann.si/ Grossmann]&nbsp;u Ljutomeru, osobno. Od gostiju, druženje s&nbsp;<strong>Don Lettsom</strong>&nbsp;i projekcija filma o&nbsp;<strong>Morphine</strong>&nbsp;prije dvije godine u Rijeci, gledana s balkona sjajnog&nbsp;[https://www.art-kino.org/hr/ Art-kina Croatia], te jedno bizarno gostovanje u Bjelovaru. U gradskom multifunkcionalnom prostoru prije projekcija filmova na brzinu je ugurano neko finale u bodybuildingu, pa sam prvi put uživo gledao izbliza takvo natjecanje i bilo je&nbsp;<em>cool</em>&nbsp;vidjeti u roku od dva sata u istom prostoru tako značajnu promjenu ekipe, to ću pamtiti.</p>

<p><strong>S kojim je udrugama Rare najvi&scaron;e surađivala i gdje su te suradnje danas?</strong></p>
<p>U Vinkovcima tu je sjajno&nbsp;[http://dndvk.hr/ Dru&scaron;tvo na&scaron;a djeca Vinkovci], u Vukovaru&nbsp;[http://www.ypgd.org/index.php/hr/ Mirovna udruga mladih Dunav],&nbsp;[http://www.skig.hr/ SKIG]&nbsp;iz Gunje, pa redovna suradnja sa Slavonskim Brodom i&nbsp;<strong>udrugom PUŽ</strong>,&nbsp;[http://kinofon.hr/ udruga Kinofon]&nbsp;iz Zagreba s kojima smo pokrenuli&nbsp;<em>Antičke filmske večeri</em>,&nbsp;[https://dokuart.hr/ DOKUart]&nbsp;ekipa iz Bjelovara,&nbsp;<strong>Voodoo</strong>&nbsp;iz Osijeka, tu je i ekipa iz Valpova, često smo i u Varaždinu i Čakovcu,&nbsp;[http://www.vanima.hr/ VANIMA]&nbsp;su sjajni i volio bih s njima jos vi&scaron;e surađivati. Naravno, izvrsni&nbsp;[http://www.gokul.hr/ GOKUL]&nbsp;iz Zaboka, tu su i sjajne riječke epizode (Art-kino Croatia posebno), naravno&nbsp;[http://restarted.hr/ Restart]&nbsp;i nezaobilazni&nbsp;<strong>Oliver Sertić</strong>. U Zadru je&nbsp;[https://www.facebook.com/udruga.sigureca/ &Scaron;igureca], u Pločama je&nbsp;<strong>Ivica Martinović</strong>, u Dubrovniku su&nbsp;[https://www.facebook.com/Udruga.mladih.Orlando Orlando], u Istri je Labin i&nbsp;[http://www.pulskafilmskatvornica.hr/ Pulska filmska tvornica]&hellip;da ne nabrajam dalje, puno ih je. Svake godine se pojave neke nove udruge, u nekim gradovima smo svake godine (Osijek, Slavonski Brod, Vukovar&hellip;) i to je super.</p>

<p><strong>Upoznaj nas s projektom Fresh Danube Films. Koja je po tebi specifičnost dunavske regije i koji je interes udruge Rare za sudjelovanjem u ovom projektu?</strong></p>
<p><em>Fresh Danube Films</em>&nbsp;je početak jedne platforme za promoviranje mladih autora, dakle, otvaranje prostora ljudima s njihovim prvim filmom. Uključivanje superzanimljivih kinematografija iz dunavske regije ima ogroman potencijal, to može otići u 15 smjerova. Inače, povezivanje festivala ima primarno programsku i financijsku komponentu, a sve na&scaron;e suradnje &ndash; od Paličkog festivala preko Cinema City i&nbsp;[https://slobodnazona.rs/ Slobodne zone]&nbsp;su tako prirodne i raduje nas sve &scaron;to se možemo ozbiljnije družiti i razmjenjivati informacije, uz kolege iz drugih zemalja. Mi se godinama srećemo i samo je bilo pitanje tetrisa kada će se to uobličiti u neku formalnu suradnju, nadam se da ćemo pro&scaron;iriti ideju i na druge zemlje. Iskustvo poput odlaska na festival&nbsp;[https://www.crossingeurope.at/en Crossing Europe]&nbsp;u Linz i praćenje sa strane kako funkcionira jedan tako skoro-pa-savr&scaron;en organizam je ogroman benefit i transfer iskustva i novih ideja je nemjerljiv, to su stvari koje smo svi već zaboravili i za koje mislimo da se događaju nekom drugom.&nbsp;</p>

<p><strong>Pretpostavljam da poznaje&scaron; svjetsku proizvodnju glazbenih dokumentaraca bolje od većine hrvatskih profesionalaca i raspolagača novcem za proizvodnju filmova. Kakva je Hrvatska u pogledu te filmske proizvodnje, koji su joj temeljni nedostaci, a koje prednosti?&nbsp;</strong></p>
<p>Hm, pa i nisam naročito upućen u pozadinske detalje ili trendove industrije, jako puno pogledam filmova godi&scaron;nje i razgovaram o svemu, ali nisam ba&scaron; prava osoba za ovakve odgovore. Mislim da su nas puno zeznuli<strong>&nbsp;Kusturica</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Bregović</strong>&nbsp;svojim rebrandiranjem Balkana i percepcija se te&scaron;ko mijenja, ono, kad ti se javi neki festival iz Brazila koji te na&scaron;ao na googlu pa kao, jel' imate neki film s Balkana za preporučiti i kad im ne kazes ba&scaron; ne&scaron;to iz tog stereotipnog seta, nisu ba&scaron; zainteresirani za dalje. Recimo film o&nbsp;<strong>Edi Maajki</strong>&nbsp;koji bi mogao biti zanimljiv i nekome iz Brooklyna, recimo, ali oni hoće trube. To su stvari koje se moraju strpljivo graditi i pozicionirati, a čini se da je hrvatska dokumentarna produkcija na dobrom putu da se pozicionira kao kvalitetan proizvod i kao ne&scaron;to na &scaron;to bismo mogli biti ponosni. Nove generacije uz podr&scaron;ku&nbsp;<strong>HRT3</strong>,&nbsp;<strong>HAVC-</strong>a i takvih raspolagača, hm, možda bi se i moglo ne&scaron;to zanimljivo dogoditi, ali to ovisi o toliko puno faktora da je to nepametno uopće uzimati kao odgovor&hellip; Plus jo&scaron; &scaron;to nisam u Zagrebu i nemam dovoljno kvalitetnih insajderskih informacija, no ovako sa strane, uz puno upitnika, stvari se ne čine ba&scaron; jako lo&scaron;e.&nbsp;<strong>Restart</strong>&nbsp;ili&nbsp;<strong>Fade In</strong>&nbsp;uporno&scaron;ću i na mi&scaron;iće mogu pomoći, recimo,&nbsp;[http://zagrebdox.net/en ZagrebDOX]&nbsp;radi super stvar isto sa svoje strane.&nbsp;</p>

<p><strong>Kakvo je trenutno stanje amaterske proizvodnje glazbenih dokumentaraca i postoji li na DORF-u jo&scaron; uvijek mjesto za nju? Koja je točka razlikovanja između profesionalnog i amaterskog snimanja na kojoj organizator DORF-a odlučuje da taj i takav film ne može ući u selekciju festivala?</strong></p>
<p>Naravno, ja sam oduvijek vidio na DORF-u prostor za filmove snimljene s puno srca, iako nisam siguran da time i pomažemo tim autorima. Možda bi zbog njih trebalo biti že&scaron;ći i o&scaron;triji, pa im reći da je to moglo i bolje, ne znam, ali meni je super da bilo tko svoje vrijeme koristi pa makar i za neke ne-naročito-kvalitetne filmove, vi&scaron;e ga cijenim od onih underground elitista koji jo&scaron; žive sa starcima i gunđaju kako "ni&scaron;ta nema". Plus, uvijek mi je drago saznati ne&scaron;to o nekoj sredini ili bendu po&scaron;to mislim da svaki grad ima neku zanimljivu priču koja zaslužuje biti dokumentirana. Iako je industrija oti&scaron;la u drugom smjeru, naravno, svi ti ljudi su okej i svi bi vrlo rado snimali ne&scaron;to zanimljivo kad s njima priča&scaron; u petak, za &scaron;ankom, ali treba napuniti frižider pa u ponedjeljak moraju odraditi neku sapunicu i platiti režije. Jasno mi je da industrija ima svoje zakone i da će raditi upravo tako, a ovi neki ekscesi &ndash; po&scaron;to je to uvijek u pravilu sve neka intimna priča koja je morala biti ispričana iz nekih iks razloga - ako ih mi možemo sa svoje strane pogurati, ba&scaron; dobro.</p>

<p><strong>Koji bi glazbeni dokumentarac, po tebi, morao biti snimljen u Hrvatskoj, i kakva je budućnost hrvatskog filmskog glazbenog stvarala&scaron;tva?</strong></p>
<p>Ma ja čekam da se snimaju ozbiljni filmovi o&nbsp;<strong>Todoriću</strong>&nbsp;i da se hrabrije počnu izbacivati pravi životni problemi. Lako ćemo za muziku, naravno i to bi isto moglo biti ozbiljnije, ali jo&scaron; uvijek je ovako i ove neke nove generacije bi trebale iznijeti svoju priču. Bojim se da u ovim okolnostima nema mogućnosti za neke bitno ozbiljnije stvari i da trebamo čekati neku&nbsp;<strong>Janicu Kostelić</strong>&nbsp;ili tako ne&scaron;to, barem iz slavonske perspektive ne nazire se svjetlost na kraju tunela. Da sad ne idem duboko i daleko, po&scaron;to svi koji ovo čitaju vjerojatno slično misle - osobno bih volio vidjeti zanimljiv film nebitno kojeg glazbenog žanra, koji će imati potrebnu komunikativnost i neće biti namijenjen uskom krugu odabranih. Danas ima more odličnih filmova i čak su muzički dokumentarci u značajnom kvalitativnom padu, izlizalo se prilično i sad prolaze priče o nekim ekscentricima i čudnim likovima, &scaron;to je i razumljivo s jedne strane, no bojim se da će kod nas jo&scaron; dugo sve ostati na toj želji i potrebi da se terapeutski zatvori neko poglavlje odrastanja i snimi film o herojima iz formativnih godina. Nadam se da će ekipa odrasla na elektronici i novim tehnologijama unijeti svježinu i ispričati svoju generacijsku priču.</p>

<p><em>Fotografije:&nbsp;dokumentarni.net/ Damir Zovko</em></p></div></div>