Vidi kôd stranice UsmenaPovijest:Nova kazališna realnost splitskih devedesetih

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>27.1.2021</p></div><div class="article-lead"><p>U tehnički potpuno sirovim i siromašnim uvjetima nastaje Fraktal Falus Teatar, ključni akter splitskog nezavisnog teatra.</p></div><div class="article-content">
<p>Pi&scaron;e: Igor Mihovilović</p>
<p>&nbsp;&nbsp;</p>
<p>Početkom devedesetih, Split je poput ostatka Dalmacije informacijski i medijski izoliran, iako u to doba nije dio ratom direktno zahvaćenog područja. Ipak, zahvaljujući entuzijazmu i pokretačkoj energiji nekih tada veoma bitnih aktera lokalne nezavisne scene (poput nezaobilaznog&nbsp;<strong>Marinka Bi&scaron;kića</strong>&nbsp;i njegove izdavačke firme Lvxor), u isto doba je lokalni alter rock sastav Touch Friction objavio prvi splitski&nbsp;<em>underground</em>&nbsp;rock CD (<em>Cut The Rope</em>, AB Publishing, 1993). Usprkos ratnoj blokadi i medijskoj zabačenosti koje se nezavisni kulturni Split nikada u potpunosti nije rije&scaron;io, bljeskovi poput pojavljivanja navedene skupine u specijaliziranoj emisiji&nbsp;<em>120 Minutes</em>&nbsp;na programu MTV iste godine ipak svjedoče o enormnoj volji i upornosti pojedinih aktera lokalne kulturne scene, koje danas, s gotovo tridesetogodi&scaron;njim odmakom, djeluju nestvarno. Navedeni primjer dobro ilustrira činjenicu kako je u to tranzicijsko vrijeme resurse trebalo graditi potpuno od nule, &scaron;to je generaciji koja je tada započinjala rad na nezavisnoj kulturnoj sceni bio samo dodatni motiv za djelovanje.</p>
<p>U takvom ambijentu, 1994. godine Fraktal Falus Teatar, prvi splitski projekt nezavisnog kazali&scaron;ta od osamostaljenja Hrvatske, započinje svoj rad.&nbsp;<strong>Hrvoje Cokarić</strong>&nbsp;osniva skupinu po povratku sa studija u Zagrebu, gdje je prikupljao performersko i volontersko iskustvo u nezavisnom kazali&scaron;tu, poput Actor Study s braćom&nbsp;<strong>Vajevec</strong>, seminara biomehanike, vježbanja u studiju&nbsp;<strong>Kiline Cremone</strong>, statiranja u&nbsp;<strong>Živadinovljevu</strong>&nbsp;<em>Noordungu</em>&nbsp;itd. Osim njega, bitni akteri te faze grupe su&nbsp;<strong>Ra&scaron;eljka Pupačić</strong>,&nbsp;<strong>Hrvoje Pelicarić</strong>,&nbsp;<strong>Zdeslav Kukoč</strong>,&nbsp;<strong>Ruzina Frankulin</strong>&nbsp;i drugi vanjski suradnici. Prvi ulični performans&nbsp;<em>Stolice</em>&nbsp;nastao je u suradnji s kazali&scaron;nim pedagogom iz Zagreba&nbsp;<strong>Denisom Pataftom</strong>, a temeljio se na improvizaciji i kompoziciji. U tehničkom smislu možemo ga promatrati kao rad inspiriran siroma&scaron;nim kazali&scaron;tem&nbsp;<strong>Grotowskog</strong>. Osim fotodokumentacije, drugi materijali o izvedbi nisu sačuvani, &scaron;to je sudbina mnogih sličnih projekata nezavisne produkcije tog vremena. Rad je izveden na trgu Pjaca uz glazbenu podlogu sastava Rapeman i Ministry, američkih alternativnih rock i industrial sastava s kraja osamdesetih godina.</p>
<p>Brutalna i sirova estetika navedenih glazbenih sastava, ali i samog FFT-a, neodvojiva je od ključnog toposa splitske nezavisne kulturne scene 1990-ih, Doma mladih. Riječ je o nikad zavr&scaron;enom socijalističkom mastodontu izgrađenom krajem sedamdesetih godina, koji je trebao biti grandiozniji i od same zgrade splitskog HNK. Osim megalomanske vizije od koje se tijekom osamdesetih godina malo po malo odustajalo, zgrada je do kraja postojanja Jugoslavije prepu&scaron;tena prvo na milost i nemilost burnim političkim događajima, da bi zatim u nemilosrdnim ranim devedesetima u kojima su se dru&scaron;tveni prioriteti potpuno zaokrenuli praktički bila gurnuta u zaborav i propadanje. Sličnu sudbinu zgrade dijeli i splitska nezavisna kultura koja praktički postoji tek u fragmentima, često nastupajući gerilski, gdje god joj se ukaže prilika za stvaranje i prezentiranje, bez vidljive institucije ili platforme koja bi je ujedinjavala ili joj davala bilo kakav zajednički nazivnik u organizacijskom ili izvedbenom smislu.</p>
<p><strong>Vrijeme&nbsp;<em>Art Squata</em>&nbsp;i poslije</strong></p>
<p>U proljeće 1994. godine navedeni mladi umjetnici i drugi akteri nezavisne scene čiste i pripremaju Dom mladih za najvažniji događaj nezavisne kulturne scene u Splitu tog desetljeća &ndash;&nbsp;<em>Art Squat</em>. Sama inicijativa zami&scaron;ljena je kao vi&scaron;ednevni prezentacijski omnibus tada&scaron;nje nezavisne kulturne ponude Splita, uz goste iz drugih dijelova države, a uključivao je nastupe desetak nezavisnih rock sastava (Sveto Dalmatinski, Mistery Lapsus, Nula, Rumpelstinski i dr.), kao i izložbu 15 mladih aktivnih likovnih umjetnika, prezentaciju tada objavljene&nbsp;<em>Male enciklopedije hrvatske pop i rock glazbe</em>, techno&nbsp;<em>party</em>&nbsp;i razne multimedijalne instalacije. Gradska vlast bila je obavije&scaron;tena o nakanama organizatora&nbsp;<em>Art Squata</em>, ali nikakve konkretne ozbiljnije suradnje u vrijeme realizacije manifestacije nije bilo na liniji nezavisna scena &ndash; Grad Split. Iako je grad u tom trenutku ostao nijem na poteze nezavisnih kulturnjaka, sam događaj postaje prekretnicom u poimanju nezavisne kulturne scene grada i danas je opetovano valoriziran u tekstovima i kronologiji devedesetih godina. Paralelno s navedenim događanjima, članovi Fraktal Falus Teatra u istom prostoru vježbaju za svoj prvi performans te su organizacijski kičma i&nbsp;<em>Art Squata</em>&nbsp;za vrijeme njegova trajanja do proljeća iduće godine. Estetski je tako grupa brusila svoj izričaj u derutnoj i napu&scaron;tenoj, nikad zavr&scaron;enoj građevini koja je prvi put nakratko živnula usred rata, u tehnički potpuno sirovim i maksimalno siroma&scaron;nim uvjetima koji su iz dana&scaron;nje produkcijske optike zaista nevjerojatni.</p>
<p>Drugi rad FFT-a,&nbsp;<em>Otmica Europe</em>, izveden je 1995. godine u Podrumima Dioklecijanove palače u Splitu. Radilo se o uličnom performansu na rimskom mozaiku koji kroz elemente fizičkog kazali&scaron;ta praćene industrial glazbom prikazuje Zeusa kako otima Europu. Ovaj put nije bilo sempliranja stranih uzora već je za potrebe izvedbe svježe oformljena skupina Zidar Betonsky pripomogla&nbsp;<em>live</em>&nbsp;izvedbom. Ista grupa u idućih će &scaron;est godina dijeliti članove s Fraktal Falus Teatrom, iz kojeg je praktički derivirana, a suradnički moment ostat će konstanta i nakon &scaron;to muzička i multimedijska grupa oficijelno prestane s radom pod tim nazivom. Za vrijeme svog aktivnog djelovanja tijekom sedam sezona, odsvirat će desetke međunarodnih koncerata, snimiti nekoliko demo i studijskih albuma te ostaviti neizbrisiv trag kao prva generacija splitskog industriala i eklektične elektronske muzike.</p>

<p>Tijekom 2020. godine udruga Sensoria pripremila je i objavila fizički&nbsp;<em>box set</em>&nbsp;od četiri CD-a autorske muzike iz kazali&scaron;nih predstava&nbsp;<em>&Scaron;ah-mat</em>,&nbsp;<em>Olovni vojnici</em>,&nbsp;<em>Judita</em>,&nbsp;<em>Proces protokol</em>&nbsp;i&nbsp;<em>Victimize</em>. Sama udruga nastala je kao kolaborativni autorski projekt Ruzine Frankulina, producenta elektronske glazbe i multimedijalnog umjetnika, člana skupina Zidar Betonsky i Fraktal Falus Teatra. Digitalni sadržaj dostupan je na&nbsp;[https://sensoria.hr/olovni-vojnici-zidar-betonsky/ web stranici]&nbsp;udruge, a popratne knjižice fizičkog izdanja sadrže kratak presjek djelovanja obje skupine, opise predstava te arhivsku građu prikupljenu iz tiska, fotografija i drugih popratnih arhivskih materijala. Likovno oblikovanje proizvoda uradio je&nbsp;<strong>Marin Zorić</strong>, sistematizaciju arhivske građe autor ovog teksta i KUU Uzgon, a prijevode&nbsp;<strong>Jerko Bakotin</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Anissa Picard</strong>. Također, svima koje interesira razvoj nezavisne glazbene scene u Splitu devedesetih godina vrijedi preporučiti knjigu&nbsp;<em>Ba&scaron;tina</em>, objavljenu 2017. godine, u kojoj autor&nbsp;<strong>Nikola Čelan</strong>&nbsp;pi&scaron;e o svom iskustvu splitskih devedesetih i prvih deset godina sastava TBF.</p>
<p>Idući projekt Fraktal Falus Teatra bio je ekolo&scaron;ki performans&nbsp;<em>Ribar</em>&nbsp;izveden na mozaiku u Bulićevoj ulici u sklopu manifestacije&nbsp;<em>Environment Day / 21. Proljeće</em>&nbsp;povodom Svjetskog dana okoli&scaron;a u lipnju 1995. godine. Arhetipski mu&scaron;ko-ženski odnos prikazan kroz improvizacijski rad Ra&scaron;eljke Pupačić i Hrvoja Cokarića publici je donio kombinaciju fizičkog kazali&scaron;ta i dalmatinskih narodnih pjesama, također u izvedbi skupine Zidar Betonsky. Projekt&nbsp;<em>Razgovor s bogom</em>&nbsp;izveden je u svibnju 1997. godine u sklopu festivala performansa&nbsp;<em>Prostor, vrijeme, duh</em>&nbsp;i zami&scaron;ljen je kao interaktivni performans neodređenog vremenskog trajanja. Predstava parodijski propituje različite koncepte vjerovanja i zamke koje oni nose, a u odnosu na ranije performanse radi se o projektu ne&scaron;to intimnijeg ugođaja.</p>
<p><strong>Disperzija van Splita i politički angažman</strong></p>
<p>Nakon četiri godine djelovanja u lokalnom kontekstu, FFT sudjeluje u festivalu bitnom za razvoj nezavisne kazali&scaron;ne, ali i općenito subkulturne scene tog vremena, festivalu alternativnog kazali&scaron;nog izričaja Autonomne tvornice kulture &ndash; Attack!,&nbsp;<em>FAKI&reg;-</em>u, izvodeći politički performans&nbsp;<em>&Scaron;ah-mat</em>&nbsp;kojim seciraju patolo&scaron;ku političku svakodnevicu. Time donekle napu&scaron;taju metafizičku &scaron;iru sliku koja se reflektirala u ranim radovima u korist propitivanja hrvatske stvarnosti kojom se tada bavio i Zidar Betonsky, ponovno autori glazbene matrice performansa. Drum'n'bass podloga isprekidana dijelovima nacionalne himne te sampleovima policijskih konferencija za novinare bila je kulisa za interakciju performera s publikom u kojoj su im dijelili komade svježe narezanog krvavog mesa, intenzivno istražujući prostor monotonije u estetskom, vizualnom i emotivnom smislu. Slične alate koriste i Zidar Betonsky na svom&nbsp;<em>Crnom albumu</em>&nbsp;koji je objavljen godinu dana ranije uz pomoć lokalne Lige za borbu protiv narkomanije. Zvučno je navedeni materijal izvrstan snapshot kasnih devedesetih u Hrvatskoj jer spaja već ranije spomenutu estetiku čika&scaron;ke bijele glazbene gitarske buke kraja osamdesetih godina s tada aktualnim trendovima u elektronskoj glazbi (poput sastava Orbital, The Prodigy i sl.) uz nerijetko politički angažirane tekstove na hrvatskom jeziku. Tih godina Zidar Betonsky producira isključivo novi materijal, svirajući na svakom novom nastupu svježi repertoar i polako mijenjajući agresivni, abrazivni i gotovo hermetični art pristup svjetlijim i pitkijim materijalom.</p>
<p>Fraktal Falus Teatar istovremeno sve dublje odlazi u politički angažman koncipirajući tako svoj i produkcijski i idejno najveći istup do tada. Riječ je o predstavi&nbsp;<em>Olovni vojnici</em>, premijerno izvedenoj u ljeto 1998. na festivalu&nbsp;<em>Eurokaz</em>&nbsp;u Zagrebu. Kao svojevrsni umjetnički okvir projekta uzeta je&nbsp;<strong>Andersenova</strong>&nbsp;bajka&nbsp;<em>Postojani kositreni vojni</em>. Dramski tekst uvelike se bazira na poeziji slovenskog ekspresionističkog pjesnika&nbsp;<strong>Srečka Kosovela</strong>&nbsp;koji je umro 1926. godine u dobi od tek 22 godine.</p>
<p>U studentskom časopisu&nbsp;<em>Di&scaron;pet!</em>&nbsp;(koji je izlazio dvije sezone pod okriljem Studentskog zbora Sveučili&scaron;ta u Splitu) objavljenom 1998. godine, predstava je najavljena na sljedeći način: "Dok smo u samom Andersenovom djelu i&scaron;čitali velik broj alkemijskih i numerolo&scaron;kih elemenata, ali smo ih, želeći dodati djelu jo&scaron; neke dimenzije, nadopunili i donekle izmijenili (Kositreni vojnik &ndash; Olovni vojnik; Vatra &ndash;&nbsp;<em>Cyberspace</em>). Predstava će objediniti numerolo&scaron;ku, alkemijsku i socijalnu komponentu, i to sintezom suvremenog fizičkog teatra s visokom tehnologijom. Publika će predstavljati 24 vojnika koje djeca dobiju na dar. Od prikupljenog materijala nakon zavr&scaron;enog ciklusa predstava, postavit će se izložba, čija će svrha biti da od publike ovog puta napravi zvijezde, odnosno 'umjetnički objekt', kako bi zaista u&scaron;li u tkivo predstave. Nakon održanih 25 izvedbi, predstava se definitivno seli u&nbsp;<em>cyberspace</em>&nbsp;i od nje ostaje trag u vidu prostorne likovne instalacije, odnosno dokumenata posjetitelja."[#fusnota-1 [1]]</p>
<p>Predstava&nbsp;<em>Olovni vojnici</em>&nbsp;bila je prvi projekt suradnje Fraktal Falus Teatra s nacionalnom kazali&scaron;nom kućom HNK u Splitu te je koproducirana sa Slovenskim Mladinskim Gledali&scaron;čem iz Ljubljane. Za ovu je kolaboraciju u Sloveniji bio bitan utjecaj Cokarićeva mentora Dragana Živadinova, izvr&scaron;nog producenta same predstave, dok su u Splitu pomaci ka antiratnoj avangardi bili mogući jedino za mandata&nbsp;<strong>Mani Gotovac</strong>&nbsp;kao intendantice i&nbsp;<strong>Ivice Buljana</strong>&nbsp;kao ravnatelja Drame, koji su inaugurirali splitsku alternativnu kazali&scaron;nu scenu unutar koncepta nazvanog&nbsp;<em>Nova kazali&scaron;na realnost</em>. Za samu grupu, bitan aspekt rada na predstavi je izgradnja suvremenog kazali&scaron;nog izričaja u Hrvatskoj, pogotovo u Splitu, &scaron;to je na estetskoj i programskoj razini postignuto samom činjenicom da se takva predstava dogodila u vremenu i prostoru kakav je bio Split kasnih devedesetih godina.</p>
<p><em>Olovni vojnici</em>&nbsp;obrađuju četiri važna aspekta: antiratnu tematiku, posttraumatski sindrom, antinacionalističku akciju te zamjenu vojnog dru&scaron;tva civilnim. Sedmi čin predstave naziva&nbsp;<em>Ricardo Cettina</em>&nbsp;obrađuje represivne državne elemente u Republici Hrvatskoj. Skupina je smatrala da bi predstava umnogome mogla pomoći razvijanju građanske svijesti. U promotivnim materijalima predstave grupa nagla&scaron;ava kako "izvodeći ovu predstavu svjesno se odlučujemo na rizik političkog proganjanja jer se politika predstave kosi sa politikom stranke na vlasti". Koliko je bilo istine u navedenom manifestu bilo je vidljivo nekoliko godina nakon premijere djela, kada je direktnim političkim pritiskom zavr&scaron;io mandat Mani Gotovac u splitskom HNK-u.&nbsp;<em>Olovni vojnici</em>&nbsp;nisu bili direktan povod za njenu smjenu, ali su svakako pripomogli stvaranju atmosfere koja je u određenom trenutku do nje i dovela. Iako je predstava prvotno zami&scaron;ljena kao petogodi&scaron;nji izvedbeni koncept, održala se svega nekoliko puta, a svaka je izvedba imala &ndash; zbog "koncepcijski ciljanih transformacija" &ndash; svojevrsni status premijere. Nakon splitske premijere predstava je igrala na festivalu&nbsp;<em>Zadar snova</em>&nbsp;u ljeto 1999. godine te isto ljeto na festivalu&nbsp;<em>Karantena</em>&nbsp;u Dubrovniku. Oba festivala su važna kako za hrvatsku nezavisnu kulturnu scenu općenito, tako i za svoje lokalne sredine.</p>

<p>Jedan od bitnih elemenata predstave bilo je dehumaniziranje posjetitelja prilikom ulaska u izvedbeni prostor, uzimajući i skenirajući njihove osobne iskaznice uz fotografiranje na licu mjesta. Idući korak je oblačenje svih posjetitelja u uniforme i stavljanje nekoliko desetaka kilograma te&scaron;kih vojnih rekvizita na leđa, pod kojima gledaju predstavu do kraja.</p>
<p>"'Postroji i goni!' govori glas iz Motorole i na&scaron;a grupa od osam ljudi, pod vojnom pratnjom, provedena je preko otvorenog prostora pred napu&scaron;tenim splitskim hotelom Ambasador u njegovu mračnu unutra&scaron;njost. Slijedi presvlačenje, grupe naredbe i guranja, a onda se na&scaron;e tri grupe po osam ljudi uniformirana lica spajaju te pod punom vojnom opremom i pancirnim prslucima postavljaju u pomične platforme i naguravaju u nekada&scaron;nji atrij ovoga zdanja, ba&scaron; poput olovnih vojnika. Na&scaron;a stvarnost sad je polumrak, opskurni zvukovi, neobična glazba i čopor vojnika koji &scaron;ipkama povremeno udaraju o na&scaron;e platforme i grubo nas guraju.&ldquo;, zapisao je&nbsp;<strong>Jasen Boko</strong>&nbsp;u Slobodnoj Dalmaciji u ožujku 1999. godine.</p>
<p>Za rad s publikom unutar same predstave grupa je u svojim redovima imala i nekoliko pojedinaca s lokalne nezavisne kulturne scene, koji su par godina ranije stjecajem okolnosti i sami bili vojnici u ratom zahvaćenim područjima. Nadalje, intervencija u javni prostor ulice s jasnim antiratnim i antinacionalističkim porukama i dalje je bila lako zapaljiv materijal za slučajne prolaznike, koji je mogao potaknuti i fizički konflikt unutar izvedbe. Slična situacija odigrala se pri izvedbi predstave u Zadru gdje su prolaznici poku&scaron;ali fizički nasrnuti na gledatelje i performere. Ne zaboravimo kako su se ratne traume grada dogodile svega nekoliko godina ranije, kao i nekažnjen nacionalistički "odgovor" na atmosferu samog početka rata, poput tzv. zadarske Kristalne noći iz svibnja 1991. godine. Split je također imao svoje autentične ratne traume koje su članove i potaknule na ovakav vid političkog angažmana.</p>
<p>S obzirom na pionirsku suradnju sa splitskim HNK-om, u predstavi su bili angažirani&nbsp;<strong>Zdravka Krstulović</strong>&nbsp;u ulozi virtualne balerine,&nbsp;<strong>Gorenka Žižić</strong>, također u ulozi balerine,&nbsp;<strong>Ivi Beatović</strong>&nbsp;u ulozi &scaron;takora,&nbsp;<strong>Nikola Ivo&scaron;ević</strong>&nbsp;u ulozi đavolka/demona,&nbsp;<strong>Milivoj Beader</strong>&nbsp;u ulozi olovnog vojnika te Ivica Buljan kao dramaturg. Dragan Živadinov, slovenski mentor FFT-a, u programskoj knjižici bio je potpisan kao "korijenski uzorak" same predstave. Svi članovi Fraktal Falus Teatra koji su sudjelovali u predstavi bili su potpisani inicijalima i binarnim kodovima umjesto imena i prezimena s ciljem otvorenog nagla&scaron;avanja kolektivizma svog djelovanja. Kako bi se predstava mogla izvesti u obliku najbliže zami&scaron;ljenom inicijalnom konceptu, bilo je potrebno nabaviti i veliku količinu vojnog materijala, od dijelova tehnike do odora koje su koristili glumci i manipulatori u predstavi. Tako je Ministarstvo obrane bilo navedeno da pretpostavi da sponzorira nacionalističku predstavu koja glorificira službene ratne dogme Republike Hrvatske. Osim toga, veliku ulogu u ostvarivanju suradnje sa splitskim HNK-om imalo je i slovensko Ministarstvo kulture koje je kontaktiralo istu instituciju u RH te je suradnja dogovorena preko Odjela za međunarodnu suradnju. Pitanje je kako bi projekt bez tog oblika pomoći u konačnici izgledao.</p>
<p><em><strong>Madness and disintegration</strong></em></p>
<p>Od 1994. do 1999. godine, FFT nastupa u pro&scaron;irenim i suženim postavama, ovisno o potrebama pojedinih projekata i osobnim razlozima. Novca kao pogonskog goriva rada nikad nije bilo dovoljno da bi se članovi grupe mogli posvetiti projektima tijekom duljeg perioda. U slučaju navedene suradnje s HNK-om, većina je profesionalnih glumaca angažiranih u predstavi pristajala igrati uloge prije zbog osobnih estetskih, umjetničkih i ideolo&scaron;kih afiniteta nego radi novca. Usprkos velikom broju pozitivnih kritika i općenitoj medijskoj prihvaćenosti&nbsp;<em>Olovnih vojnika</em>, projekt se prekida nakon proljeća 1999. godine. Iz tih razloga dolazi do prekida aktivnog rada grupe, pa smatram da je korisno i adekvatno ovdje napraviti "rez" i označiti kraj prve faze djelovanja Fraktal Falus Teatra. Tijekom 2001. dolazi do spontanog rasformiranja skupine Zidar Betonsky, koja od tada vi&scaron;e ne djeluje kao klasični glazbeni sastav (ako je to ikada i bila), već svoje otprije prepoznatljivo ime stavlja u službu brenda za produkciju i proizvodnju audiomaterijala potrebnih u budućim produkcijama FFT-a ili prilikom drugih suradnji. Članovi obje grupe (većina je djelovala u obje, uz vanjske suradnike i druge pomagače na projektima) posvetili su se drugim aktivnostima, odnosno profesionalnoj karijeri u drugim medijima: audioprodukciji, lutkarskom kazali&scaron;tu, dizajnu, multimediji, suvremenoj umjetnosti i drugim profesijama.</p>
<p>Idući projekt pod imenom grupe izveden je 2005. godine u Art Radionici Lazareti u Dubrovniku u sklopu festivala&nbsp;<em>Karantena</em>&nbsp;te 2006. godine u splitskom MKC-u, a riječ je o tekstu&nbsp;<strong>Sama Sheparda</strong>&nbsp;<em>Jezici</em>. Predstava istražuje "ljudske osjećaje i razmi&scaron;ljanja u trenutku napu&scaron;tanja života, preispituje odnos materijalnog i ezoterijskog, kao i čovjekovu ulogu u tim diskursima. Dramski komad poznat po vrlo otvorenim mogućnostima redateljskog eksperimentiranja zapravo je serija monologa čija se radnja razvija kroz međusobnu interakcija glasa, ritma plesnih kretnji i videorada".<sup>[#fusnota-2 [2]]</sup>&nbsp;U predstavi su sudjelovali&nbsp;<strong>Rahela Jurčević</strong>&nbsp;(video), Hrvoje Cokarić (režija), Marin Zorić (videografika i programiranje),&nbsp;<strong>Slaven Raos</strong>&nbsp;(montaža), Nikola Ivo&scaron;ević (glumac),&nbsp;<strong>Sonja Jakovljev</strong>&nbsp;(glumica) i&nbsp;<strong>Nata&scaron;a Pavlov</strong>&nbsp;(plesna izvedba). Iz navedenog komada jasno je kako se FFT neće vraćati na koncepte i ideje koje je razvijao tijekom devedesetih godina te kako će se, osim drugačijih tema novih radova, uvelike dogoditi promjena i u samoj strukturi grupe.</p>
<p>Tijekom 2009. godine Fraktal Falus Teatar započinje rad na&nbsp;<em>Juditi</em>, "suvremenoj kazali&scaron;noj predstavi, čiji koncept počiva na preispitivanju Marulićeva klasika, kako u ideolo&scaron;kom tako i dramskom smislu. Tekst je sveden na fragmente, dramaturgija je obrnuta od klasika. Od gledatelja se traži zauzimanje stava, sudjelovanje u predstavi, bilo s užitkom ili s gnu&scaron;anjem. Scenografija je svedena na simbolička značenja, a video preuzima funkciju rasvjete. Cilj predstave je emocionalna i estetska ucjena gledatelja, i to od strane samog sebe. Cilj je i prijenos energije s ansambla na gledatelje, bez prejudiciranja konačnog učinka, ali sa snažnom osudom nasilja kao marketin&scaron;kog produkta, i samoobmane i laži kao stanja svijesti."<sup>[#fusnota-3 [3]]</sup>&nbsp;Ovaj put redatelj predstave je bio Hrvoje Cokarić, koreografiju potpisuje&nbsp;<strong>Nela Sisarić</strong>, scenografiju&nbsp;<strong>Milena Me&scaron;trović</strong>, kostimografiju&nbsp;<strong>Nevena Cokarić Brstilo</strong>, glazbu Zidar Betonsky, videografiku i VJ-ing Marin Zorić. Glumci su Nata&scaron;a Pavlov,&nbsp;<strong>Boris Kadin</strong>,&nbsp;<strong>Renato Vidaković</strong>,&nbsp;<strong>Nino Bokan</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Franko Bu&scaron;ić</strong>. Predstava također sadrži zvučne fragmente snimljene tijekom izvedbe predstave&nbsp;<em>Olovni Vojnici</em>, koje izgovara Zdravka Krstulović, splitska glumica koja je preminula 2003. godine. Navedeni fragmenti su jedina konkretna poveznica s ranim radom grupe.</p>
<p>Također, iz dana&scaron;nje pozicije zanimljivo je primijetiti kako je, desetljeće nakon njezinog zadnjeg ambicioznog i profesionalnog angažmana, skupina vraćena iz HNK na "tvorničke postavke", odnosno upravo u Amfiteatar nikad dovr&scaron;enog Doma mladih. Uslijed nedostatka informacija o povijesti same grupe i &scaron;ire objektivne valorizacije prija&scaron;njih dostignuća u lokalnom suvremenom umjetničkom kontekstu, FFT se ponovno nalazi na početku, a vremenski odmak pomogao je da se oko njegovog imena stvori dodatna aura. Predstava&nbsp;<em>Judita</em>&nbsp;izvedena je 2010. i 2011. godine u Splitu četiri puta i svakako je bila najambiciozniji projekt ove faze rada grupe.</p>
<p><strong><em>Procesi i protokoli</em></strong></p>
<p>Idući projekt odvio se tijekom festivala&nbsp;<em>Xontakt</em>&nbsp;u studenom 2011. godine. Riječima organizatora,&nbsp;<em>Xontakt</em>&nbsp;se tematski bavio "održivim razvojem nezavisne izvedbene umjetnosti u Splitu i kao temu ima upravo nikad dovr&scaron;eni centar za nezavisnu umjetnost Dom mladih. Dom mladih u Splitu izgrađen je 1979. i nije nikad zavr&scaron;en upravo zbog nemara politika gradske uprave. Centar Dom mladih je sjeci&scaron;te nezavisne suvremene izvedbene umjetnosti, slobodnih penjača, skejtera, plesnih klubova, suvremene plesne scene, glazbene underground scene, nezavisne kinematografije. Kroz predstavu kroz koju se proteže tema birokracije i protokola poku&scaron;ali smo prikazati zamor i uzaludnost procesa u kojem se udruge i nezavisna kultura nalaze u južnom dijelu Hrvatske, poku&scaron;avajući iznijeti direktno svoj problem u kojem je upravo sama paradigma 'promjena' zakamuflirana floskula u raznim dopisima i izvje&scaron;tajima. Udruge iz gradskih proračuna dobivaju toliko male iznose koji nisu dovoljni ni za ostvarenje jedne malo ozbiljnije produkcije."</p>
<p>Predstava&nbsp;<em>Proces Protokol</em>&nbsp;raskrinkava taj kafkijanski proces te upravo kroz direktan apel želi izazvati promjene u administraciji lokalne uprave i vlasti kako bi konačno zavr&scaron;ila dvadesetogodi&scaron;nja agonija opstanka nezavisne scene i kulture mladih. Premijera je održana 23. studenog 2011. i dočekala je odgovor u obliku odluke o konačnom dovr&scaron;enju i obnovi Doma mladih od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Autorski tim predstave čine Hrvoje Cokarić, Nela Sisarić i&nbsp;<strong>Tonči Bakotin&nbsp;</strong>(Ruzina Frankulin). Sama predstava najavljena je kao "aktivistička predstava za konačno uređenje Doma mladih",<sup>[#fusnota-4 [4]]</sup>&nbsp;a agenda njenih tvoraca je logična kada se uzme u obzir da se radi o akterima koji su protekla dva desetljeća direktno utjecali na događanja oko navedene zgrade te koji ba&scaron;tine ideje od vremena&nbsp;<em>Art Squata</em>. Dom mladih je tijekom desetljeća prerastao u simbol nezavisne kulture i mladih u gradu Splitu, a ujedno je i neka vrsta fizičkog spomenika njihovim težnjama i ciljevima kroz cijeli navedeni period, do dana&scaron;njih dana. Glazbu za predstavu skladao je elektronski glazbenik C Bastard iz skupine Zidar Betonsky, a izvođački tim čine Nino Bokan, Franko Bu&scaron;ić,&nbsp;<strong>Žila</strong>,&nbsp;<strong>Ivan Perić</strong>,&nbsp;<strong>Petra Kovačić</strong>,&nbsp;<strong>Sanela Marković</strong>,&nbsp;<strong>Velimir Foretić-Delonov</strong>, Nela Sisarić i Hrvoje Cokarić. Predstava je izvedena dvaput.</p>
<p>U idućoj godini unutar samog objekta Doma do&scaron;lo je do osnivanja Platforme Doma mladih, koja danas igra ključnu ulogu integracije lokalne nezavisne kulturne scene. Riječ je o zagovaračkoj platformi fokusiranoj na razvoj sudioničkih praksi i na poticanje promjena u lokalnoj kulturnoj politici. Platformu danas čini petnaest članica: Udruga za kulturu i sport "Pozitivna sila", Info zona, Kino klub Split, KLFM radio u zajednici, Kolektiv za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture queerANarchive, Kulturno-umjetnička udruga Uzgon, Mavena &ndash; 36 njezinih čuda, Platforma 9.81 &ndash; institut za istraživanja u arhitekturi, Style Force &ndash; udruga za kulturu i novoscenski pokret, Udruga mladih za promicanje aktivizma Aktivist, Cirkus Kolektiv, Pričigin, S.K. Kolo, Tiramola i Podzemno dru&scaron;tvo/Underground Society.</p>
<p>Idući projekti Fraktal Falus Teatra,&nbsp;<em>Ovo ne staje tek tako</em>&nbsp;i&nbsp;<em>Victimize</em>, odvijali su se tijekom 2012. i 2013. godine. Tematski propituju odnos žrtve i nasilnika kroz interakciju izvođača tretirajući na različite načine dokumentirane priče žrtava. Dramaturgija navedenih projekata zasnovana je na istinitim događajima. Predstave su izvedene kroz ciklus koji je&nbsp;<em>work in progress</em>&nbsp;verzija radova koji istražuju dramske forme tragedije uz dokumentarnu komponentu. Tim projektima grupa propituje samu svrhu kazali&scaron;ta, odnosno otvara pitanje treba li ono ostati na trenutnoj, primarno estetskoj formi, ili treba, ukoliko je moguće, postati sociolo&scaron;ki instrument koji ima praktičan utjecaj na dru&scaron;tvo.</p>

<p><strong>Zaključak</strong></p>
<p>Fraktal Falus Teatar od 2014. godine trajno zamrzava svoje djelovanje te, iako grupa nikad nije objavila konkretan prestanak rada, u idućim sezonama vi&scaron;e ne djeluje pod tim nazivom. Razlozi tome su djelomice egzistencijalne prirode i moguće ih je i&scaron;čitati iz cjelokupne povijesti rada grupe, ali i iz odnosa između proizvodnje nezavisnih kulturnih sadržaja i kulturnih politika vidljivih u Splitu tijekom zadnjih dvadeset godina, o čemu najvi&scaron;e progovara upravo predstava&nbsp;<em>Proces protokol</em>. Većina aktivnih članova grupe po prestanku djelovanja zajedno sa suradnicima započinje rad na aktivističkom projektu&nbsp;<em>Toward Europe</em>&nbsp;koji tematizira i spa&scaron;ava od izumiranja autohtonog dalmatinskog magarca kroz serijal multimedijskih radova realiziranih unutar suvremene umjetničke nezavisne scene. U idućih &scaron;est godina izdane su tri publikacije unutar projekta, snimljen je dokumentarni film, održano je nekoliko desetaka izvedbenih manifestacija i izložbi, nastala je radiodrama te je izrađen prototip solarnog samara za potrebe multimedijalnih instalacija u okviru projekta.</p>
<p>Sami Fraktal Falus Teatar svojim djelovanjem na području Splita, Hrvatske i regije je u mnogim aspektima poku&scaron;ao otvoriti vrata mlađim generacijama zainteresiranim za aktivizam, nezavisno kazali&scaron;te i nezavisnu kulturu općenito. Postavlja se pitanje koliki je vremenski, ideolo&scaron;ki i estetski jaz između generacije koja je osnovala grupu i novih generacija koje dolaze te na koji način novim akterima približiti rad grupe, njene ciljeve i postignuća u aktivnom periodu rada. Uzev&scaron;i u obzir specifičan sociokulturni kontekst devedesetih godina u obzir, kao i veoma oskudno arhiviranje same kulturne povijesti, upitno je na koji je način moguće energiju i kreativnost jedne generacije prenijeti na neke nove potencijalne aktere koje bi zanimao takav vid umjetničkog izražavanja, posebno u lokalnom kontekstu kojem objektivno nedostaju alati za valorizaciju vlastitog rada. Slijedom navedenog, s&acirc;mo arhiviranje, valorizacija rada i autorefleksija autora fragmentarni su te ovisni o trenutnim mogućnostima medija u kojima se realiziraju. Također, često takvi postupci ovise o samom entuzijazmu i afinitetima pojedinaca iz generacije koja je stvarala opisano kulturno naslijeđe. S obzirom na objektivne faktore poput financijskih resursa ili vremena dostupnog za rad na arhivskoj građi, ostaje nam vidjeti rezultate takvih postupaka.</p>

<p id="fusnota-1"><sup>[1]</sup><em>Di&scaron;pet</em>, Novine Studentskog zbora sveučili&scaron;ta u Splitu, godina 1, str. 32.</p>
<p id="fusnota-2"><sup>[2]</sup>[http://fraktalfalusteatar.com/cro/jezici.html http://fraktalfalusteatar.com/cro/jezici.html]</p>
<p id="fusnota-3"><sup>[3]</sup>[http://fraktalfalusteatar.com/cro/judita.html http://fraktalfalusteatar.com/cro/judita.html]</p>
<p id="fusnota-4"><sup>[4]</sup>[http://fraktalfalusteatar.com/cro/proces.html http://fraktalfalusteatar.com/cro/proces.html]</p></div></div>