Vidi kôd stranice UsmenaPovijest:Iznenađenja su još moguća

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>18.10.2010</p></div><div class="article-lead"><p>Fade In, jedan od projekata proizašlih iz Attacka, izrastao je u jednu od najozbiljnijih i najznačajnijih organizacija posvećenih aktivističkom videu i dokumentarizmu.</p></div><div class="article-content">
<p>Razgovarali: Vatroslav Milo&scaron; i Antonija Letinić</p>

<p>Kroz&nbsp;<em>Direkt</em>&nbsp;i reportaže u HTV-ovoj emisiji&nbsp;<em>Dobro jutro, Hrvatska</em>, ova mala nezavisna produkcijska kuća profilirala se kao jedna od najznačajnijih organizacija za dokumentarnu i reportažnu produkciju. Kroz vi&scaron;e od deset godina postojanja iz nje je proiza&scaron;ao čitav niz radova potvrđenih brojnim nagradama, a kao i organizacija ATTACK, iz koje je proiza&scaron;ao Fade In, i sam će generirati brojne projekte i ponuditi platformu mnogim autorima i entuzijastima. O desetljeću djelovanja ove organizacije govori&nbsp;<strong>Hrvoje Mabić</strong>, jedan od osnivača.&nbsp;</p>
<p><strong>Fade In skraćeni je naziv organizacije punog imena Fantastično dobra institucija koja je usmjerena na filmsku produkciju, primarno dokumentarne i angažirane radove. Kako i kada nastaje Fade In?</strong></p>
<p>Fade In je nastao 1999. u okviru&nbsp;<strong>Autonomne tvornice kulture &ndash; ATTACK</strong>, kao jedan od ogranaka, odnosno jedna od inicijativa unutar njega. Kako smo vrlo brzo počeli rasti, razvijati se i na neki način smo prerasli ono &scaron;to je bilo moguće raditi kroz ATTACK, te počeli i kolidirati pri apliciranjima, pokazalo se najboljim rje&scaron;enjem da se izdvojimo i osamostalimo u zasebnu organizaciju. ATTACK je, uostalom, i bio platforma koja je služila razvijanju i generiranju projekata, okupljanju novih ljudi. Fade In je u početku primijenio takav model funkcioniranja, pa čak i danas ga nastoji održavati. Dakle ideja za pokretanjem produkcijske platforme koja bi se bavila filmom nastala je u proljeće 1999, a inicirali smo ju&nbsp;<strong>Marko Zdravković</strong>&nbsp;i ja. Počinjemo osmi&scaron;ljavati prve projekte, a ujesen počinjemo već aktivno djelovati i imamo svoj prostor. Prvi projekt nam je bila trodjelna tv serija&nbsp;<em>Treći sektor</em>, koja je emitirana na desetak tada&scaron;njih lokalnih tv stanica. Emisija je tematizirala scenu civilnog dru&scaron;tva, urbanu kulturu i parlamentarne izbore, odnosno aktivnosti&nbsp;<strong>Glasa 99</strong>. Cilj je bio doprijeti do &scaron;to &scaron;ireg auditorijuma, Fade In-u je to bila jedna od glavnih misija. U Zagrebu smo pro&scaron;li neslavno. Tada&scaron;nji urednik OTV-a nas je morao pustiti u eter jer je dobio neke donacije koje su ga obavezivale na &scaron;ire informiranje, ali mu na&scaron; sadržaj i nije bio predrag pa nas je pustio 1, 2. i 3. siječnja 2000. u 8 ujutro. Neke druge televizije, npr. istarske lokalne tv postaje su nas pu&scaron;tale i po vi&scaron;e puta i u super terminima. Meni je u svemu tome bilo bitno da imamo proizvod, koji sam lijepo upakirao i krenuo s njim obilaziti urednike na&nbsp;<strong>HTV-u</strong>&nbsp;gdje sam nas primarno i vidio. Vrlo brzo nam se priključila&nbsp;<strong>Tatjana Božić</strong>&nbsp;koja i režira prve projekte.</p>
<p><strong>Spomenuo si da ste preuzeli model funkcioniranja od ATTACKA. Po kojem modelu organizacija funkcionira danas, koliko se on razlikuje od onog koji je uspostavljen na početku?</strong></p>
<p>Fade In smo zamislili na zasadama Attacka, a to znači kao platformu otvorenu mladim ljudima koji će dolaziti i razvijati svoje projekte. Zanimao nas je angažirani video, i umjetnički radovi različitih profila &ndash; animacija, eksperimentalni video, dokumentarni film. Organizacija je od početka uspostavljena na principu uključivosti, otvorenosti za ljude koji dolaze i rade svoje projekte. Velik broj ljudi je etablirao svoje projekte kroz Fade In, kao &scaron;to je uostalom i Attack generirao mnogo stvari. Odlučivanje po principu konsenzusa i ujednačene naknade za rad stavljale su opću ideju iznad pojedinačnih interesa. Ključno razmimoilaženje s Attackom se de&scaron;ava u profesioanlizaciji. Dok je Attack bio vježbali&scaron;te za mno&scaron;tvo mladih u raznim područjima interesa, mi smo se ograničili na jedan cilj i htjeli u tome biti maksimalno profesionalni.</p>
<p><strong>U samom početku, organizacija je usmjerena na specifičan tip produkcije &ndash; angažiranog videa. Iz čega, odnosno otkuda nastaje ideja za pokretanjem takve platforme?</strong></p>
<p>Iz frustracije. Nastajemo u vrijeme Tuđmanove ere, a svi znamo &scaron;ta se sa slobodom govora tada de&scaron;avalo i na koji je način stigmatizirano sve &scaron;to se smatralo protuhrvatskim, ili nedoličnim hrvatskom probuktalom katoličkom čudoređu, a zapavo je spadalo u razne domene civilnih i građanskih inicijativa. Od ljudskih prava do banalnijih, ali nama bitnih stvari kao &scaron;to su urbana kultura ili jednostavno alternativni klubovi. U Attack-u je vladala izrazito agilna i vesela atmosfera. Nije se puno komentiralo represiju tada&scaron;nje vlasti, sva energija je i&scaron;la u akciju. Ne&scaron;to bi danas bilo u novinama, mi bi za par dana bili na cesti. S druge strane sve građanske inicijative su medijski bile katastrofalno praćene. Ili su ignorirane ili su tumačene sa polovnim razumijevanjem, bez preno&scaron;enja biti stvari, koja je novinarima bila nepoznata ili je bilo bolje da je ne čačkaju. Tu mi nastajemo kao netko tko je imao namjeru svu tu živost i idealizam prenijeti van, znači &scaron;to većem broju ljudi. Mi počinjemo raditi jeftinim videom koji se tada pojavljuje i ulazimo u priče aktivistički. Bavimo se pričama civilnog dru&scaron;tva, radimo problematske reportaže na teme ljudskih prava, ekologije, urbane kulture kao&nbsp;<em>insideri</em>. Rekao bih da radimo ne&scaron;to između istraživačkog novinarstva i aktivističkog filma, subjektivno, onoliko koliko je aktivistički film subjektivan. Osobno sam u&scaron;ao u to svjestan ograničenja i slabosti aktivističkog filma koji meni zapravo nikada nije bio prioritet, a ni po senzibilitetu prvotan. No, u situaciji cenzure koja je vladala u to vrijeme sam ga smatrao legitimnim i iz nekog revolta jedinim ispravnim.</p>
<p><strong>Va&scaron;i prvi radovi vezani su uz Glas 99. Kako ste se uključili u tu priču?</strong></p>
<p>Inicijativa Glasa 99 je imala jednu finu dozu poleta, energije, a s druge je strane Marku i meni to iskustvo pokazalo i smjer u kojem se kasnije želimo kretati jer smo na samom početku Fade In-a shvatli koliko su stvari koje želimo raditi limitirane financijskim sredstvima. Glas 99 smo vidjeli kao priliku, jer se slilo dosta novaca u tu inicijativu, i vidjeli smo mogućnost da se postavi studio, realiziraju prvi projekti i izvidi kako stvari funkcioniraju. Mi smo od početka bili jednom nogom u Glasu, a drugom vani, jer smo željeli ostati nezavisni. Glavni razlog je bila indicija, ali u koju smo čvsto vjerovali, da inicijativa nije&nbsp;<em>grass roots</em>, a mi nismo htjeli biti promotori ničije politike, pa makar se poklapali u ciljevima. Na&scaron;e uvjerenje se pokazalo točnim. U drugom krugu predsjedničkih izbora, koalicija je već bila na vlasti, nitko nije konzultirao forum udruga koje su imale svoje predstavnike u Glasu 99, a osvanuli su plakati&nbsp;<em>Knock out u drugoj rundi</em>&nbsp;&scaron;to je kvalificiralo cijelu kampanju kao stranačku, direktno usmjerenu na ru&scaron;enje jedne vlasti i postavljanje druge. To vi&scaron;e nije bio Glas 99, to se već zvalo&nbsp;<strong>Glas 2000</strong>. S druge strane naučili smo pone&scaron;to vi&scaron;e o financiranju. Simptomatična mi je bila situacija sa&nbsp;[https://zelena-akcija.hr/ Zelenom akcijom]&nbsp;koja je tada radila akciju protiv genetski modificirane hrane i američki financijeri su im postavili ultimatum da taj problem ne diraju ili će se dovesti u pitanje njihovo financiranje. Amerika je tada jo&scaron; vidjela interes u plasiranju GM proizvoda, a mislim da su imali i GM usjeve u Hrvatskoj. Tako smo brzo naučili relativnost&nbsp;<em>grass-root</em>&nbsp;principa i principa financiranja, relativnost politika koje daju novce i za &scaron;to daju novce. Tu mi je i sazrela ideja da treba poku&scaron;ati biti samoodrživ koliko je god moguće.</p>
<p><strong>Postoje li jo&scaron; neke inicijative i organizacije koje se bave video aktivizmom i dokumentarnom produkcijom u vrijeme kada vi počinjete djelovati? S obzirom na svojstva tog tipa produkcije, kako ste vidjeli svoju održivost?</strong></p>
<p>Kad se pojavljujemo ne postoji ni&scaron;ta slično nama, ali nam je sigurno najbliskiji&nbsp;[http://factum.com.hr/ Factum], koji je već zahuktao svoju dokumentarnu produkciju i bio nam je uzor svakako. U to je vrijeme jo&scaron; dobar dio ljudi zazirao od digitalne tehnologije, a mi smo je prigrlili svesrdno. Ja sam bio pozitivno &scaron;okiran kad sam shvatio da mala digitalna kamera, koja je ko&scaron;tala tada&scaron;njih 4 000 DM-a, zadovoljava tehničke preduvjete za emitiranje na nacionalnoj televiziji. Bili smo svjesni slabosti ove tehnologije, ali smo i nalazili prednosti. Prije svega u jakom sadržaju, ali smo i tražili načine kako izgraditi vizualni stil.</p>
<p>HTV je zbog svega &scaron;to sam ranije rekao bio na&scaron; cilj. Ugovor sa HTV-om je značio da ćemo velik dio produkcije moći financirati od njih, a s druge strane ovaj utjecaj, dakle prostor na nacionalnoj televiziji će privući i donatore. Nakon tri emisije&nbsp;<em>Trećeg sektora</em>, krenuo smo tražiti po televiziji gdje bismo, &scaron;to i kako mogli napraviti. Vi&scaron;e urednika je bilo zainteresirano, ali htjeli su na&scaron; stil, a ne sadržaj. Brzo smo dobili i ponudu od&nbsp;<strong>Silvija Huma</strong>&nbsp;da radimo emisiju u dokumentarno-informativnom programu HRT-a, ali s njim kao urednikom. Svima se sviđao na&scaron; stil, neposrednost, moderno im je to izgledalo, ali je bilo i straha od politike kojom se bavimo, pa su nas htjeli pod svoju urednički kapu. Ono &scaron;to je nama bilo bitno jest da očuvamo nezavisnost sadržaja, a&nbsp;<strong>Tanja &Scaron;imić</strong>&nbsp;nam je to omogućila. Sklopili smo ugovor s emisijom&nbsp;<em>Dobro jutro, Hrvatska</em>&nbsp;i mnogo ljepih i radikalnih priloga smo tamo emitirali. Kad danas gledam te reportaže s distance moram reći da sam ponosan na njih. Na stotine malih priča bavile su se raznim temama i pristupima. Od fenomenolo&scaron;kih reportaža o globalizaciji, kozumerizmu, novim medijima i alternativnim izvorima informiranja do aktivističkih reportaža koje su pratile borbe za prostore mladih diljem Hrvatske, razotkrivale licemjerje političkih struktura, ekolo&scaron;ke i ljudskoprava&scaron;ke inicijative, radnička prava i jo&scaron; dosta toga. Sve sa super dozom angažiranog elana.</p>
<p><strong>Jedan od va&scaron;ih najpoznatijih proizvoda je emisija&nbsp;<em>Direkt</em>. Možda bi se moglo reći da je poznatija od same organizacije. Je li ona logičan nastavak suradnje s emisijom&nbsp;<em>Dobro jutro</em>?</strong></p>
<p><em>Direkt</em>&nbsp;je na neki način bio nastavak te politike, i to je jo&scaron; jedan projekt koji je&nbsp;<em>self-sustainable</em>. On nije nužno logičan nastavak suradnje s&nbsp;<em>Dobro jutrom</em>, ali dolazi iz prepoznavanja&nbsp;<strong>Stane Jeličić</strong>&nbsp;koja je vidjela na&scaron; rad u toj emisiji, a s njom radi i&nbsp;<strong>Martina Globočnik</strong>, na&scaron;a suradnica, i one žele novu emisiju raditi u koprodukciji s Fade In-om. Stana Jeličić igra bitnu ulogu jer nam daje povjerenje da radimo polusatni dokumentarni program i dala nam je potpunu slobodu.&nbsp;<em>Direkt</em>&nbsp;je u početku trebao biti HRT-ova produkcija, a samo trećinu te emisije je trebao radit Fade In. Međutim,&nbsp;<strong>Neboj&scaron;a Slijepčević</strong>&nbsp;i ja osmi&scaron;ljavamo emisiju i pri konceptualizaciji postaje nam jasno da način na koji je želimo raditi nije moguć sa HTV-ovim ekipama. Veliki birokratski sustav u kojem se termini snimanja moraju najavljivati dva tjedna unaprijed, prevelike ekipe od pet ljudi na terenu koji rade po sindikalnim normama satnica i mali broj termina montaže onemogućavao je ono &scaron;to smo htjeli. Na&scaron;a je namjera bila snimati intimističke priče, a pet ljudi sa kamerom te&scaron;kom 20 kila i tonom kablova ti to onemogućava. Zatim kamera nam je morala biti dostupna uvijek, a rad s digitalnom kamerom i njena lakoća je omogućavala snimanje iz ruke, kao i brze promjene lokacija i mogućnost da se snima na čamcu u rijeci, u autu ili na ringi&scaron;pilu. Nove DV kamere su uz to omogućavale i da snima&scaron; noću bez dodatne rasvjete, a bežični mokrofoni da snima&scaron; ljude tonski sa velike udaljenosti. Sve te tehničke novotarije smo inkorporirali u stil. Srećom je&nbsp;<strong>Dogma</strong>&nbsp;tada bila&nbsp;<em>in</em>, pa smo 'čistuncima' s HTV-a imali kako tumačiti da to sve nije bez veze. Druga sreća je da je urednik u programu za mlade tada,&nbsp;<strong>Zoran Margetić</strong>&nbsp;koji sve shvaća, jer je i sam redatelj. Prepoznao je &scaron;to hoćemo raditi i dozvolio nam da radimo emisiju u vlastitoj produkciji, ne mije&scaron;ajući se urednički u sadržaj. Zgodna je priča da smo Neboj&scaron;a i ja prije toga dvije godine radili reportažice za&nbsp;<em>Dobro jutro</em>, koje su nam bile vježbali&scaron;te za ono &scaron;to ćemo kasnije primjeniti u&nbsp;<em>Direktu</em>, ali za koje smo rijetko dobivali&nbsp;<em>feedback</em>. Kad smo dobili ugovor za&nbsp;<em>Direkt</em>, na sedam epizoda, mislili smo da ćemo napraviti ne&scaron;to fora, ali da će to opet biti ne&scaron;to &scaron;to će nas zabaviti, ali i proći neprimijećeno. Nikako nismo razmi&scaron;ljali o drugoj sezoni, a kamoli da ćemo ići godinama. Nismo razmi&scaron;ljali o publici, napravili smo ne&scaron;to &scaron;to smo radili prije u puno kraćoj formi. Prvi napisi u medijima su bili "Mala revolucija na HRT-u", pa je progla&scaron;ena emisijom godine po većini relevantnih magazina. Samo su nas taj kredibilitet i nagrade održle 7 godina. Osobno, na&scaron;im uspjehom smatram da smo uspjeli stvoriti tv format koji je publika zaista zavoljela i koji ima vrlo dobru gledanost, a paralelno smo s&nbsp;<em>Direktom</em>&nbsp;ulazili na festivale dokumentarnog filma i u tom kontekstu bili prepoznati, pa i nagrađivani. U jesen 2010. smo uga&scaron;eni. Jedino neslužbeno obrazloženje koje sam čuo jest da ja HTV na natječaju uzeo projekt koji im je bio jeftiniji i vi&scaron;e populistički.&nbsp;</p>
<p><strong><em>Direkt</em>&nbsp;je emisija koja donosi novi pristup dokumentarnom radu s obzirom na sve &scaron;to je postojalo na HRT-u do tada. Neposrednost i čistoća, odsutnost naratora i redatelja...</strong></p>
<p>Mislim da je prva ključna stvar&nbsp;<em>Direkta</em>&nbsp;&scaron;to je kompletna produkcija u na&scaron;im rukama. To je značilo slobodu da se snima i montira koliko smo htjeli, a da ti nitko ne visi nad vratom i gleda koliko si potro&scaron;io. Možemo si dozvoliti da snimimo priču i ako nam se ne sviđa bacimo je van. Zapravo je&nbsp;<em>Direkt</em>&nbsp;u svakom smislu zami&scaron;ljen i rađen kako se radi dokumentarni film, a ne tv emisija. Veliko istraživanje, temeljita priprema s likovima, puno termina snimanja i montaže. Druga bitna stvar je odnos koji postižemo sa sugovornicima. Velika razina povjerenja i temeljita priprema donjela nam je veliku dozu intimizma koju smo postigli kod likova. Nikad likove nismo tretirali novinarski, nekako je stvorena atmosfera da mi i oni zajedno ne&scaron;to gradimo. Nebrojeno puta sam od na&scaron;ih protagonista čuo istu priču: 'Zna&scaron;, ja nikad sa svojom pričom ne bi i&scaron;ao na tv, ali vama hoću'. Vizualni i montažni stil smo pažljivo oblikovali i mislim da smo uspjeli izgradi svojevrsnu specifičnu poetiku.&nbsp;<strong>Hrvoje Turković</strong>&nbsp;pi&scaron;e da smo u produkcijskom smislu napravili iskorak. U niskoj produkciji nametnuli smo visoke standarde svima ostalima. Sadržajno se nismo dali ograničavati i na početku je bilo u serijalu mnogo toga &scaron;to nije bilo uobičajeno vidjeti na HTV-u. Govorilo se uličnim jezikom, pu&scaron;ila trava, bilo je golotinje i eksplicitne priče o seksu, kao i provokativnih političkih stajali&scaron;ta. Zanimljivo je međutim da nikad nismo bili cenzurirani. Nekako se desilo, bar tako ja mislim, da je opći humanizam, koji je uvijek bio imanentan serijalu, u drugi plan bacio niz HTV-u nesvojstvenih pona&scaron;anja.</p>
<p>Pojavom niza&nbsp;<em>realityja</em>&nbsp;i raznih emisija koje eksploatiraju ljudsku intimu, gubimo prvotni plamsaj koji je iznenadio publiku kad smo se pojavili, ali mislim da bar ostaje putokaz kako se ne&scaron;to može bazirati na intimizmu, a ostati van granica eksplatacije.</p>
<p><strong>Postoje li jo&scaron; neki projekti koji su se održali toliko dugo? Dugogodi&scaron;nji suradnici Fade In-a su bili Igor Grubić i Oliver Sertić. Iva Kraljević i Martina Globočnik su jo&scaron; uvijek dio organizacije.</strong></p>
<p>Kroz Fade In je u 10 godina pro&scaron;ao velik broj ljudi i spomenut je samo dio ljudi koji su ga gradili. Tatjana Božić je bila bitan kreator načina kako pričamo priče i vizualnog oblikovanja.&nbsp;<strong>Igor Grubić</strong>&nbsp;je u Fade In-u skoro od početka. Radio je na nizu projekata, od dokumentarnih i promotivnih filmova do animacije. U osam godina realizirao je velik broj projekata, ali njegova je uloga i veća time &scaron;to je stalno dovodio nove ljude, razvijao koprodukcije, npr. sa&nbsp;<strong>Zagreb filmom</strong>, i generirao nove kontekste. Zapravo sam se ja, kada počinje&nbsp;<em>Direkt</em>, počeo lagano povlačio s upravljačkih funkcija, a Igor Grubić,&nbsp;<strong>Oliver Sertić</strong>,&nbsp;<strong>Sandra Ražnjatović</strong>,&nbsp;<strong>Magdalena Petrović</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Vanja Andrijević</strong>&nbsp;su preuzimali taj dio. Igor paralelno osniva&nbsp;<strong>Kreativni sindikat</strong>, koji surađuje s Fade In-om, a i danas se uspje&scaron;no bavi animacijom. Sertić je razvio projekt edukacije iz video aktivizma i krenuo na&scaron;a iskustva prenositi mladim ljudima diljem Hrvatske. Kasnije je stvari koje je radio u Fade In-u preselio na&nbsp;<strong>Restart</strong>, koji je uspje&scaron;no pokrenuo&nbsp;<strong>Dokukino</strong>, bavi se distribucijom i produkcijom filmova, a nastavili su i s edukacijom.&nbsp;<strong>Branko Vilus</strong>&nbsp;unutar Fade In-a radi&nbsp;<em>Fade in Green</em>&nbsp;koji je posvećen ekologiji i također se odvaja od Fade In-a. Tu dolazimo do stvari koje se lagano generiraju iz Fade In-a, kao &scaron;to smo se mi izdvojili iz Attack-a.</p>
<p>Martina Globočnik je bitna osovina&nbsp;<em>Direkta</em>, kao scenaristica, a kasnije realizira i vlastite dokumentarne filmove.&nbsp;<strong>Morana Komljenović</strong>, koja je godinama realizirala projekt reportaža za HRT, koje se sada emitiraju i na&nbsp;[https://h-alter.org/ h-alteru], a i ona trenutno realizira svoj film kao autorica.</p>
<p><strong>Spomenuo si u jednom trenutku da se Fade In nalazi u novoj fazi, i da ti se čini da sada postaje ono &scaron;to je od početka htio biti. &Scaron;to je Fade In danas?</strong></p>
<p>Fade In bi bio ono &scaron;to sam ja htio da su svi projekti koji su iz njega generirani ostali unutra i da je niz kvalitetnih pojedinaca ostao, a uz to i da se bitno pomlađujemo. Da, to bi bila jedna prilično masivna organizacija. Te&scaron;ko je to napraviti s financiranjima koja su kod nas kakva jesu, a i problem je Fade In-a &scaron;to su mu lideri bili uvijek ljudi koji su i sami autori, a ne bazično producenti. Ti su ljudi dakle uvijek, osim u Fade In-u, bili angažirani na vlastitim projektima, pa se dakle nitko nije sustavno bavio isključivo razvojem Fade In-a. Zapravo je super da je nova glavna producentica Fade In-a,&nbsp;<strong>Maja Vukić</strong>, ostavila kreativni poziv za koji se &scaron;kolovala, filmsku montažu i posvetila se kompletno produkciji, koja je i mora također biti kreativan poziv. Istina je da se meni sviđa dana&scaron;ni smjer Fade In-a jer je dobrim djelom orijentiran ozbiljnoj produkciji dugometražnih dokumentaraca. Trenutno ih se radi &scaron;est. Otvaramo se i radimo prve korake ka inozemnom trži&scaron;tu i koprodukcijma. Mislim da smo, s druge strane izgubili o&scaron;tricu, nismo već neko vrijeme ozbiljna provokacija. Ali mislim da se i to može promjeniti. Nekako smo odrasli i vjerujem da se traži novi zamah u ozbiljnijim formama, kao &scaron;to je dokumentarni film. Uvjeren sam da su iznenađenja jo&scaron; moguća.</p></div></div>