Vidi kôd stranice UsmenaPovijest:Ispunjavanje praznina

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>5.2.2010</p></div><div class="article-lead"><p>Centar za dramsku umjetnost odigrao je ključnu ulogu za izvedbene umjetnosti u Hrvatskoj zadnjih dvadesetak godina. O razvoju CDU-a govori Goran Sergej Pristaš.</p></div><div class="article-content">
<p>Razgovarala: Antonija Letinić</p>

<p>Devedesete nisu bile naklonjene progresivnim umjetnicima, grupama i intelektualcima koji su izražavali sumnju spram nadolazećih promjena i kritički o tome progovarali pa su postepeno građene nove utvrde koje će takvima predstavljati rijetko ili jedino utoči&scaron;te. Jedan od njih je i CDU. Tijekom gotovo petnaest godina djelovanja pružio je podr&scaron;ku mnogima kad im je bilo potrebno, pokrenuo projekte koji su i dan danas aktivni, a kada se situacija promijenila i stvari donekle očvrsle, svoje je djelovanje upravio u sitni vez, nastavljajući graditi kulturni i socijalni kapital.&nbsp;</p>
<p><strong>[https://cdu.home.blog/ Centar za dramsku umjetnost]&nbsp;jedna je od prvih kulturnih nevladinih organizacija. Kako je i na koji način nastao?&nbsp;<br /></strong></p>
<p>CDU je nastao na inicijativu povjerenstva koje je imalo funkciju vijeća za kazali&scaron;ni program&nbsp;<strong>Instituta otvoreno dru&scaron;tvo</strong>. To je tijelo imalo funkciju dodjeljivati&nbsp;<em>grantove</em>&nbsp;za različite aspekte djelovanja u prostoru kazali&scaron;ne djelatnosti. U procesu transformacije Instituta otvoreno dru&scaron;tvo, organizacije koje su imale takav tip djelovanja se mijenjaju u samofinancirajuće&nbsp;<em>spin-offove</em>&nbsp;tako da je CDU nastao na sličan način kao i kasnije&nbsp;[http://www.institute.hr/o-nama/ SCCA]&nbsp;te&nbsp;[https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/397/ Multimedijalni institut]. Osnivanjem CDU-a institucionalizirala se aktivnost koja je bila provođena kroz Institut otvoreno dru&scaron;tvo u segmentu izvedbenih umjetnosti. Tad se to zvao kazali&scaron;ni program jer čak ni sama sintagma izvedbene umjetnosti nije bila kod nas u upotebi. Ona se pojavila tek kasnije s&nbsp;[http://www.cdu.hr/frakcija/index.htm <em>Frakcijom</em>], tako da je pri formiranju organizacije imenovan Centar za dramsku umjetnost, a ne Centar za izvedbene umjetnosti ili ne&scaron;to slično.</p>
<p>To je bio jedan od prvih&nbsp;<em>spin-offova</em>&nbsp;Instituta u nevladinu organizaciju, no ne jo&scaron; u potpunosti. Naime, CDU je osnovan kao udruga građana koja je imala ugovor s Institutom da preuzima poslove oko davanja&nbsp;<em>grantova</em>&nbsp;u području izvedbene umjetnosti, dakle plesa, baleta i &scaron;to je već sve tada bilo podrazumijevano pod dramskom umjetno&scaron;ću. Na sličan način kasnije je u cijeloj mreži europskih Instituta otvoreno dru&scaron;tvo, odnosno&nbsp;[https://www.opensocietyfoundations.org/ Soroseve fondacije], nastajao čitav niz organizacija.</p>
<p>Osnivači - članovi povjerenstva bili su&nbsp;<strong>Vjeran Zuppa</strong>,&nbsp;<strong>Zlatko Bourek</strong>,&nbsp;<strong>Nenad Puhovski</strong>,&nbsp;<strong>Željka Udovičić</strong>&nbsp;(samo u inicijativnoj fazi),&nbsp;<strong>Vilim Matula</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Ur&scaron;a Raukar</strong>, a&nbsp;<strong>Sanda Zimmermann</strong>&nbsp;i ja smo bili jedini vanjski među osnivačima.</p>
<p>Od trenutka kada je krenula procedura za osnivanje i samo osnivanje, dakle u to prvo vrijeme, 1995. &ndash; 96., manje &ndash; vi&scaron;e Centar se bavio davanjem&nbsp;<em>grantova</em>. U drugoj fazi koja se događa 1996. &ndash; 97. Institut otvoreno dru&scaron;tvo kreće s inicijativom prema svojim partnerskim udrugama da pokrenu sami svoje projekte, dakle ne da samo daju&nbsp;<em>grantove</em>&nbsp;već da pokreću i svoje aktivnosti. U toj prilici su pokrenuti&nbsp;<em>Frakcija</em>&nbsp;kao časopis za izvedbenu umjetnost,&nbsp;[http://factum.com.hr/ <em>Factum</em>]&nbsp;kao dokumentarna filmska produkcija te&nbsp;[http://arhiva.cdu.hr/academy/index.htm <em>Imaginarna akademija</em>]&nbsp;u&nbsp;<strong>Grožnjanu</strong>&nbsp;kao edukacijski program. U suradnji sa zagrebačkom&nbsp;[https://www.adu.unizg.hr/ Akademijom dramske umjetnosti]&nbsp;jedno vrijeme je izlazio i časopis&nbsp;<em>Teatar i teorija</em>.</p>
<p>U&nbsp;<em>Imaginarnoj akademiji</em>&nbsp;u Grožnjanu je većinu filmskih programa vodio&nbsp;<strong>Rajko Grlić</strong>, a ja sam radio koordinaciju programa izvedbenih umjetnosti tog projekta. Iz nje je krenula jednim dijelom dokumentarna produkcija, dakle prvi filmovi koje je napravio Factum, a drugim dijelom je krenula inicijativa za onim &scaron;to je danas&nbsp;[https://motovunfilmfestival.com/ Motovunski filmski festival]. Sam MFF nikada nije pripadao niti CDU-u niti&nbsp;<em>Imaginarnoj akademiji</em>, ali je&nbsp;<em>Imaginarna akademija</em>&nbsp;bila opruga za pokretanje tog festivala.</p>
<p>Krajem '90-ih &ndash; početkom 2000-ih, dakle nakon izbora, Institut otvoreno dru&scaron;tvo najavljuje zatvaranje svojih programa financiranja u kulturi i daje organizacijama rok od tri godine da se počnu samostalno financirati. Mi smo jo&scaron; jedno vrijeme za dio na&scaron;ih programa od njih dobivali sredstva, a za ostatak smo morali tražiti izvana. Mi smo već i prije počeli tražiti sredstva na drugim izvorima, jer smo imali tu mogućnost kao nevladina organizacija, međutim dobili smo samo jednom prilikom neka sredstva od&nbsp;<strong>Ministarstva kulture</strong>. Mislim da smo '98. dobili potporu za jedan broj&nbsp;<em>Frakcije</em>&nbsp;koji je rađen za<em>Stockholm &ndash; kulturnu prijestolnicu Evrope</em>. Ta smo sredstva također dobili naknadno, nakon žalbe koju smo uložili jer smo bili odbijeni, a pretpostavljam da su žalbu uvažili jer su to vidjeli kao neku nužnost i da to naprosto nisu mogli izbjeći.</p>
<p>U to vrijeme, dakle do 2000-ih, je CDU imao velikih problema u političkom smislu, kao i Institut otvoreno dru&scaron;tvo. Čak je u ono vrijeme kada je bila aktualna cijela ona inicijativa oko&nbsp;[http://radio101.hr/ Radija 101]&nbsp;i kada se bijes tada&scaron;njeg predsjednika sručio na sve "crvene, žute i zelene" neprijatelje, CDU bio progla&scaron;en jednim od tih neprijatlja, a nominalno su Nenad Puhovski i Vjeran Zuppa spominjani kao glavni čimbenici tog procesa.</p>
<p>Važno je napomenuti da je razdoblje do 2000. bilo dosta napeto. Kako smo bili bliski Institutu bili smo i prislu&scaron;kivani. Kako sam se ja u to vrijeme bavio filmom, preko poziva iz&nbsp;[https://jadran-film.com/ Jadran filma]&nbsp;sam dobio ponudu da pi&scaron;em neki scenarij s jednim autorom za kojeg sam naknadno shvatio da se radi o čovjeku koji radi u policiji i koji je u to vrijeme radio na istrazi protiv Instituta ne bi li dokazao neke financijske manipulacije, &scaron;to naravno nije bilo moguće. Sve skupa je rezultiralo onim krahom oko privođenja&nbsp;<strong>Srđana Dvornika&nbsp;</strong>zbog uno&scaron;enja sredstava Instituta u gotovini za &scaron;to je država morala na kraju platiti kamate. Pritisak je dolazio i od ministra&nbsp;<strong>Viteza</strong>, policije, same Vlade i to je bilo jako, jako te&scaron;ko izdrživo.</p>
<p>Bourek napu&scaron;ta mjesto predsjednika upravnog odbora, a na njegovo mjesto dolazi Zuppa. Međutim, s novim izborima počinje se stabilizirati suradnja s lokalnim institucijama i financijerima tako da se ta situacija mijenja, a 2003. dolazi i do prestrukturiranja Centra kada Vjeran Zuppa istupa sa mjesta predsjednika Upravnog odbora, a nasljeđujem ga ja i događa se neka programska preorijentacija.</p>
<p><strong>U prve dvije-tri godine je CDU funkcionirao&nbsp;<em>de facto</em>&nbsp;kao vijeće? U vrijeme kada je primarna funkcija CDU-a bilo&nbsp;<em>grant-giving</em>&nbsp;tijelo, kakve ste programe i koje organizacije financirali?</strong></p>
<p>Da,&nbsp;<em>de facto</em>&nbsp;kao vijeće, kao&nbsp;<em>grant giving</em>&nbsp;organizacija s tim da smo mi vrlo rano, po dogovoru s Institutom otvoreno dru&scaron;tvo, krenuli sa svojim aktivnostima. Dakle, već nakon godinu dana je krenulo izdava&scaron;tvo, zatim edukacija u Grožnjanu već druge godine, a dalje je to sve vi&scaron;e postajao program CDU-a a sve manje&nbsp;<em>grant giving</em>&nbsp;funkcija.</p>
<p>Financirali smo vrlo raznolike projekte. To je bio početak financiranja onoga &scaron;to tada jo&scaron; nije bila službeno institucionalizirana nezavisna scena jer se organizacije nisu mogle registrirati ukoliko nisu bile udruge građana ili privatna kazali&scaron;ta. Tako smo recimo u to vrijeme dodjeljivali stipendije pojedinim mladim umjetnicima koji su i&scaron;li na do&scaron;kolovanje u područjima u kojima takve edukacije u Hrvatskoj nije bilo kao &scaron;to su ples, neki aspekti glume poput mime i pantomime. Neka produkcijska sredstva je od nas dobivao&nbsp;<strong>Teatar Garage</strong>&nbsp;kojeg su tada osnovali&nbsp;<strong>Paolo Magelli</strong>&nbsp;i Željka Udovičić. Ona je tijekom osnivanja CDU-a prestala biti aktivna u samoj organizaciji i uključila se u osnivanje Teatra Garage jer je njen interes bio vi&scaron;e usmjeren prema produkcijskoj kući negoli prema djelovanju koje je tada imao CDU kao&nbsp;<em>grant giving</em>&nbsp;organizacija. Podržavali smo rad različitih udruga kao &scaron;to je bio&nbsp;<strong>Centar za dramski odgoj</strong>,&nbsp;[https://www.zekaem.hr/ ZeKaeM-u]&nbsp;smo pribavili opremu za&nbsp;<em>pilates</em>&nbsp;za glumačke vježbe, davali smo različite stipendije za sudjelovanje na konferencijama, zatim produkcijska sredstva za predstave koje su nastajale u partnerstvima između slobodnih umjetnika i nekih institucija i slično.</p>
<p>Ono &scaron;to je bilo bitno jest da se stimulirao rad budućih nezavisnih kazali&scaron;ta. Takozvana nezavisna scena je dobivala potporu jer tada jo&scaron; nije postojala regulativa kojom oni dobivaju sredstva ukoliko ih ne dobivaju na primjer preko ZeKaeM-a.</p>
<p>U to vrijeme, dakle do 2000. je čak i&nbsp;[http://www.eurokaz.hr/ <em>Eurokaz</em>]&nbsp;jedno vrijeme bio, odnosno radio u na&scaron;im prostorima i Centar je bio jedan od suorganizatora&nbsp;<em>Eurokaza</em>&nbsp;kada su bili izbačeni iz ZeKaeM-a. Tada smo im mi dali prostor na kori&scaron;tenje za jedno festivalsko izdanje, a i neka značajna sredstva. Na taj smo način poku&scaron;avali pomoći nekim organizacijama i inicijativama kao &scaron;to su bile&nbsp;<strong>Kugla</strong>,&nbsp;<strong>Damir Bartol Indo&scaron;</strong>, koji su također imali ured na raspolaganju.&nbsp;<strong>Slobodan &Scaron;najder</strong>&nbsp;je do 2000-ih bio na&scaron; česti gost, u vrijeme kada nije mogao drugdje obavljati svoje komunikacijske poslove. Postoje jo&scaron; brojni primjeri.</p>
<p><strong>Jeste li raspisivali natječaje i po kojim ste kriterijima dodjeljivali sredstva?</strong></p>
<p>Raspisivani su natječaji u dva roka tijekom godine, a osnovni kriteriji su bili da razvijaju one oblike izvedbe te intelektualne pozicije koji nisu prisutni na hrvatskoj sceni ili kritički pristupaju jednoobraznosti nacionalnog kulturnog programa. Dakle inovacija i kreativni razvoj umjetničkih potencijala u neinstitucionalnom sektoru, zatim podr&scaron;ka edukaciji za one vje&scaron;tine koje ne postoje u Hrvatskoj,&nbsp;<em>in-country touring</em>&nbsp;&scaron;to je ujedno bio i prvi&nbsp;<em>in-country touring</em>&nbsp;u Hrvatskoj, pa potpore izdava&scaron;tvu u izvedbenim umjetnostima za onu vrstu teorijske ili umjetničke refleksije koja se nije tiskala u to vrijeme.</p>
<p><strong>Kako je izgledala scena u to vrijeme? Koje su organizacije i umjetnici bili prisutni? &Scaron;to se dogodilo s organizacijama koje su djelovale tijekom osamdesetih, a u to vrijeme vi&scaron;e nisu bile aktivne?</strong></p>
<p>Scena '80-ih je mahom bila pobrisana, svi oni ključni subjekti iz osamdesetih su izgubili mogućnost institucionalnog rada. Indo&scaron; se vratio iz&nbsp;<strong>Subotice</strong>,&nbsp;<strong>Boris Bakal</strong>&nbsp;je bio u&nbsp;<strong>Italiji</strong>,&nbsp;<strong>Brezovec</strong>&nbsp;u&nbsp;<strong>Makedoniji</strong>,&nbsp;<em>Eurokaz</em>&nbsp;je izgubio svoj prostor i jednim je dijelom bio destabiliziran i u financiranju. Done&scaron;en je bio famozni pravilnik da grad neće financirati organizacije koje ne djeluju duže od sedam godina u kontinuitetu. Scena je do 1995-96. bila u nekom fragmentarnom nalaženju mogućnosti da se se obnovi zamah iz osamdesetih. Problem je bio u tome da alternativa '80-ih nije imala sklonost ka institucionalnom mi&scaron;ljenju, pa su s ratom lako i pobrisani. Produkcijski uvjeti su bili jako lo&scaron;i, moglo se u to vrijeme eventualno ne&scaron;to napraviti u suradnji sa ZeKaeM-om, a i on je u vrijeme kada tamo dolazi&nbsp;<strong>Bože Čović</strong>&nbsp;i njegovi nasljednici zatvorio vrlo brzo vrata nezavisnoj sceni.</p>
<p>Poznato je da skupine poput&nbsp;[https://montazstroj.hr/ Montažstroja]&nbsp;nisu imale gdje igrati u Hrvatskoj osim jedne jedine izvedbe koju su onda izvodili za dobrotvorne svrhe. Dakle nije postojao niti jedan teatar koji je bio otvoren za neku takvu vrstu suradnje, osim u nekoj kasnijoj fazi&nbsp;[http://itd.sczg.hr/ Teatar &amp;TD], ali i to je već bilo krajem '90-ih i početkom '00-ih. Nadu je davala&nbsp;<strong>Scena Mamut</strong>&nbsp;u&nbsp;[https://www.gavella.hr/ Gavelli], ali to nikad nije postao ozbiljan projekt.</p>
<p>Pomaljale su se nekakve aktivnosti, ono &scaron;to je bila značajna aktivnost sigurno je bio&nbsp;[http://danceincroatia.com/en/ Hrvatski institut za pokret i ples]&nbsp;(HIPP) sa svojim&nbsp;[http://danceincroatia.com/mapa/ <em>Moving Academy for Performing Arts &ndash; Zagreb</em>]&nbsp;(MAPAZ) koji je doveo čitav niz edukacijskih programa. To je rezultiralo jednom posve specifičnom formom mimskog teatra kakav do tada nismo imali. Iz njega, barem jednim svojim bitnim segmentom, te od ljudi koji su bili oko njega okupljeni poput&nbsp;<strong>Nata&scaron;e Lu&scaron;etić</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Matka Raguža</strong>&nbsp;se razvio&nbsp;[https://teatarexit.hr/ Exit].</p>
<p>S druge strane su bili egzilanti koji su oti&scaron;li ili iz razloga &scaron;to nisu imali produkcijske uvjete ili su bili prisiljeni otići iz političkih razloga. No počele su nicati neke nove stvari koje su se činile zanimljivima, naravno fragmentarno, u pojedinačnim predstavama poput radova&nbsp;<strong>Bobe Jelčića</strong>, Teatra Exit, Montažstroja,&nbsp;<strong>Renea Medve&scaron;eka</strong>, Indo&scaron;a, Vilija Matule, Nata&scaron;e Lu&scaron;etić. Smatrali smo da bi se već nakon prve predstave moralo početi, temeljem toga, imaginirati nekakvu novu scenu, a to je zapravo bio zadatak&nbsp;<em>Frakcije</em>&nbsp;od 1996. nadalje.</p>
<p>Iza&nbsp;<em>Frakcije</em>&nbsp;stoji idjea da treba objavljivati časopis koji bi izgledao izuzetno važno i dominantno koji će afirmirati novo kazali&scaron;te, a u potpunosti ignorirati, dakle ne čak ni kritizirati&nbsp;<em>mainstream</em>, jer je to tada bio jedini način da ih se isprovocira. Da smo kritički pisali o njima, oni bi i dalje smatrali sebe uvaženima, ali kako smo odlučili da bri&scaron;emo bilo kakvu refleksiju o njima to je izazvalo tjeskobu jer nisu imali nikakvu mogućnost prodora unutra tako da je to imalo svoje razne posljedice. To su pratili spektakularni događaji, tada&scaron;nji ministar kulture Zlatko Vitez je pokretao novi kontračasopis, reklamirao ga na televiziji, u udarnim emisijama u kojima je isticano da će taj časopis uni&scaron;titi&nbsp;<em>Frakciju</em>&nbsp;i opstati za razliku od nje koja će nestati nakon tri broja. Ministar kulture je dakle izdvojio sredstva i reklamirao svoje&nbsp;<strong>Hrvatsko glumi&scaron;te</strong>. No činjenica je da je taj časopis danas bilten&nbsp;[http://www.hddu.hr/novosti.aspx HDDU-a]&nbsp;za razliku od&nbsp;<em>Frakcije</em>.</p>
<p>Mi smo bili pod značajnim udarom, scena nije imala podr&scaron;ku i mi smo joj poku&scaron;avali dati i poku&scaron;avali smo je prezentirati preko nekih na&scaron;ih poznanstava i veza u inozemstvu. Tako da smo već negdje krajem 2000&ndash;2001. radili i prve polu-prezentacije, polu-festivalske forme nezavisne scene u obliku&nbsp;<em>Male fronte novog plesa i kazali&scaron;ta</em>.</p>
<p><strong><em>Mala fronta novog plesa i kazali&scaron;ta</em>&nbsp;je bila dio programske cjeline&nbsp;[http://arhiva.cdu.hr/akcija_frakcija/index.htm <em>Akcija/Frakcija</em>]? Kako je nastao taj programski smjer i &scaron;to je sve obuhvaćao?</strong></p>
<p>Projekt&nbsp;<em>Frakcije</em>&nbsp;se pokazao iznimno uspje&scaron;nim i izazvao je očiti interes jer je prvih 18 izdanja potpuno nestalo. Danas imamo samo ahrivske primjerke jer je sve bilo rasprodano i odjeknulo je značajno kako lokalno tako i u inozemstvu. Nakon toga smo pokrenuli projekt&nbsp;<em>Akcija/ Frakcija</em>, mislim da je to bilo povodom pete godi&scaron;njce izdavanja&nbsp;<em>Frakcije</em>, dakle krajem devedesetih &ndash; početkom nultih, kada smo se htjeli okrenuti i prema samoj sceni u nekom vrlo praktičnom smislu. Htjeli smo se njome baviti u prezentacijskom, promocijskom i informacijskom aspektu.</p>
<p><em>Akcija/Frakcija</em>&nbsp;je nastala iz nužnosti razbijanja umjetne ritmiziranosti zbivanja na hrvatskoj kazali&scaron;noj sceni. Ustaljena repertoarna politika u teatrima koji počivaju uglavnom na "ansambl" produkciji, potpuni izostanak međunarodnih gostovanja izvan festivalskih programa ili međudržavnih razmjena te nediferenciranost edukacijskih, informacijskih i razvojnih programa, doveli su do unitarnosti kazali&scaron;ne scene na kojoj se hijerarhija važnosti pojedinačnih događaja gradila prema kontekstualnoj ili budžetskoj podr&scaron;ci od strane institucija teatra ili njegovog financiranja. Težili smo ponuditi nove oblike prezentacije teatra, rekonstruirati momente bitnosti pojedinačnih radikalnih istupa u nedavnoj kazali&scaron;noj pro&scaron;losti u Hrvatskoj, upozoriti na kazali&scaron;ne umjetnike iz Hrvatske koji svoje projekte realiziraju u inozemstvu, upozoriti na važnost marginaliziranih oblika kazali&scaron;ne prakse kao načina postojanja na margini i povezati programski marginalizirane centre u neformalnu mrežu za razmjenu projekata. Kako vi&scaron;e nismo imali sredstva za produkciju, jer se Institut otvoreno dru&scaron;tvo počeo zatvarati, poku&scaron;ali smo ona sredstva koja smo jo&scaron; uvijek imali usmjeriti na prezentaciju i komunikaciju o tome s drugim stranim partnerima koji bi onda eventualno prezentirali, dodatno ulagali. Tako su na tim prezentacijama stranim partnerima prikazivani po prvi puta projekti Bobe Jelčića i&nbsp;<strong>Nata&scaron;e Rajković</strong>,&nbsp;<strong>Željke Sančanin</strong>,&nbsp;[http://www.trafik.hr/ Trafika], Indo&scaron;a,<strong>Ivice Buljana</strong>,&nbsp;[http://badco.hr/hr/home/ BADco.-a], Brezovca itd., ali dovodili smo i predstave&nbsp;<strong>Jana Ritseme</strong>,&nbsp;<strong>M&aring;rtena Sp&aring;ngberga</strong>,&nbsp;<strong>Mette Ingvartsen</strong>,&nbsp;<strong>Manuel Pelmusa</strong>,&nbsp;<strong>Marta Kangroa</strong>,&nbsp;<strong>Alice Chauchat</strong>,&nbsp;<strong>Emila Hrvatina</strong>,&nbsp;<strong>Davidea Grassija</strong>,&nbsp;<strong>Thomasa Lehmenna</strong>... Organizirali smo niz simpozija, diskusija, predavanja i radionica&nbsp;<strong>Ong Keng Sena</strong>,&nbsp;<strong>Hoomana Shariffija</strong>,&nbsp;<strong>deufert + plischke</strong>,&nbsp;<strong>Borisa Charmatza</strong>,&nbsp;<strong>Jona McKenzieja</strong>...</p>
<p><strong><em>Frakcija</em>&nbsp;u to doba počinje izlaziti i dvojezično. Zbog čega je to bilo važno?</strong></p>
<p><em>Frakcija</em>&nbsp;je već nakon prvih par brojeva počela objavljivati sažetke i prijevode nekih tekstova za koje smo smatrali da su relevantna informacija o na&scaron;em radu. Mislim da je broj 9 prvi koji je iza&scaron;ao kompletno na engleskom, broj za&nbsp;<em>Kulturnu prijestolnicu Evrope 1998.</em>, a onda nakon toga su sporadično izlazili brojevi kompletno dvojezično.</p>
<p>To je bilo važno zato &scaron;to u to vrijeme nismo imali dovoljno lokalnih autora koji bi mogli osigurati neki kontinuitet produkcije novih tekstova, a cilj nam je bio sve manje biti prevodilački časopis, a sve vi&scaron;e onaj časopis koji proizvodi nove tekstove. Cilj nam je bio postati dovoljno referentnim da bi strani suvremeni autori počeli pisati za&nbsp;<em>Frakciju</em>&nbsp;i između ostalog bilo je važno da se ono &scaron;to se u produkcijskom smislu ovdje događa može pratiti u inozemstvu kroz distribuciju&nbsp;<em>Frakcije</em>.</p>
<p><em>Frakcija</em>&nbsp;je između ostalog nastala kao inicijativa umjetnika, a ne znanstvenih teoretičara. Ona je i nastala kao&nbsp;<em>Frakcija</em>&nbsp;mlađih autora iz časopisa&nbsp;<em>Tatar &amp; Teorija</em>. Pokretači&nbsp;<em>Frakcije</em>&nbsp;smo bili&nbsp;<strong>Ivana Sajko</strong>,&nbsp;<strong>Milan Živković</strong>, Vjeran Zuppa,&nbsp;<strong>Martina Aničić</strong>&nbsp;i ja. To su bile ključne osobe koje su pokrenule časopis, a kasnije smo uključili Ivicu Buljana i&nbsp;<strong>Marina Blaževića</strong>, i postepeno je počelo i sve vi&scaron;e teoretičara po profesiji objavljivati u&nbsp;<em>Frakciji</em>.</p>
<p>Vrlo brzo smo počeli surađivati i sa ljubljanskom&nbsp;[https://maska.si/ <em>Maskom</em>]&nbsp;i beogradskim&nbsp;[http://www.tkh-generator.net/ <em>TkH</em>], &scaron;to je danas već postalo redovitom pojavom i zajedno predstavljamo dosta važnu teorijsko-umjetničku poziciju u europskom kontekstu, ponekad nazivanu "postjugoslavenskom intifadom".</p>
<p><strong>Već smo spomenuli i projekt&nbsp;<em>Imaginarna akademija</em>. Iz čega je nastao taj edukacijski projekt?</strong></p>
<p><em>Imaginarna akademija</em>&nbsp;je nastala po ideji Vjerana Zuppe da se u Grožnjanu, gdje je postojala mogućnost dobiti prostor za konkretan rad, pokrene ljetna &scaron;kola Centra za dramsku umjetnost. Vrlo brzo se toj inicijativi pridružuje Rajko Grlić koji je bio u mogućnosti pribaviti i konkretna sredstva preko&nbsp;[https://www.ohio.edu/ Sveučili&scaron;ta u Ohiju]&nbsp;na kojem i danas radi jer su oni bili zainteresirani za suradnju s nekom organizacijom u Evropi. Temeljem te inicijative je sa gradonačelnikom Grožnjana dogovoreno da se sredstvima koja su posebno za to dobivena iz Instituta otvoreno dru&scaron;tvo, opremi kuća u Grožnjanu kako bi se tamo pokrenule i održavale radionice iz područja filma, za scenaristiku, dokumentarnu režiju, multimediju i filmsku produkciju.</p>
<p>Službeni osnivači, odnosno pokretači projekta su bili Rajko Grlić i Vjeran Zuppa uz značajnu podr&scaron;ku pokojne&nbsp;<strong>Karmen Ba&scaron;ić</strong>&nbsp;koja je tada bila predsjednica Instituta otovreno dru&scaron;tvo. Pored Zuppe i Grlića, važnu ulogu smo u tome odigrali Nenad Puhovski koji je vodio dokumentarni segment toga projekta i ja koji sam radio koordinaciju kazali&scaron;nog programa. Cilj je dakle bio da se pokrene taj tip programa, a spektar radionica se s vremenom pro&scaron;irivao i na neka druga područja. Imali smo neke radionice elektronskog komponiranja, bila je tamo kratko vrijeme i jedna mirovna &scaron;kola, a onda je naknadno ADU počela tamo održavati i neke svoje radionice. U međuvremenu je potpisan ugovor i s Akademijom tako da je onda ona u&scaron;la partnerski u taj prostor s CDU-om u njegovo financiranje i organizaciju programa, tako da sada većinu programa tamo radi ADU i na neki način je to postao njihov centar.</p>
<p>U prvoj fazi smo u izvedbenom segmentu imali za cilj pokrenuti dva projekta &ndash; rezidencijalni program, i mislim da je to i prvi rezidencijalni program u Hrvatskoj. U dogovoru s umjetnicima smo im davali mogućnost rada od dva do tri tjedna na nekoj njihovoj produkciji, a oni su predlagali određeni tip potrebnih znanja, neki tip edukacije ili pak gostovanje nekog stručnjaka koji bi im se pridružio u projektu kroz to vrijeme. Tamo su svojedobno Bobo Jelčić i Nata&scaron;a Rajković krenuli s jednim svojim projektom,&nbsp;<em>Gradu u gradu</em>, zatim je&nbsp;<strong>Borut &Scaron;eparović</strong>&nbsp;sa Montažstrojem radio jedan svoj projekt,&nbsp;<strong>Mila Rackov</strong>&nbsp;je tamo radila jedan projekt sa plesačicama itd. Tamo smo organizirali radionice koje su vodili, recimo,&nbsp;<strong>Ric Allsopp</strong>,&nbsp;<strong>Andrew Heathfield</strong>,&nbsp;<strong>Nik Đurić</strong>&nbsp;itd.</p>
<p>U filmskom segmentu su to bile radionice organizirane u suradnji s Ohio Universityjem i s nekim predavačima iz&nbsp;<strong>New Yorka</strong>, sa&nbsp;[https://tisch.nyu.edu/ Tisch School of the Arts]. Cijeli niz mladih scenarista je tamo prolazio radionice, u Grožnjanu započeti scenariji su se dovr&scaron;avali na radionici u Americi koje su studenti tamo pohađali, ili na&nbsp;[https://www.ucla.edu/ UCLA]&nbsp;ili na Sveučili&scaron;tu Ohio. Studenti produkcije su tamo imali edukaciju koju su vodili američki i europski producenti, dokumentaristi su počinjali snimati ili pak snimali većinu nekih svojih filmova upravo u&nbsp;<strong>Istri</strong>. To su bile prve produkcije Factuma.</p>
<p><em>Imaginarna akademija</em>&nbsp;je počela funkcionirati kao svojevrsna ljetna &scaron;kola koja je trajala i po dva mjeseca u nekim svojim razdobljima.</p>
<p><strong>[http://arhiva.cdu.hr/akcija/index.htm <em>Akcija</em>]&nbsp;je najsvježiji projekt kojeg ste pokrenuli. Ona se nadovezuje na izdava&scaron;tvo koje njegujete&nbsp;<em>Frakcijom</em>. Iz kojeg ste razloga pro&scaron;irili tu djelatnost? Ujedno su programi&nbsp;<em>Akcija</em>&nbsp;i&nbsp;<em>Frakcija</em>&nbsp;ti koji su jo&scaron; uvijek aktivni.</strong></p>
<p><em>Akcija</em>&nbsp;je nastala na inicijativu Marina Blaževića kada se pojavio neki niz mogućih knjiga za koje smo bili zainteresirani ili da se prevedu ili po prvi puta objave ovdje. I to je bio prije svega prijevod<em>Postdramskog kazali&scaron;ta</em>&nbsp;<strong>Hansa Thiesa Lehmanna</strong>&nbsp;za koji smo smatrali da bi bilo dosta važno da ga se prevede na hrvatski i pokazalo se to dosta uspje&scaron;nim jer je kompletna naklada u skoro godinu dana rasprodana. Zatim je tu izdanje&nbsp;<em>Razgovori o novom kazali&scaron;tu</em>&nbsp;<strong>Marina Blaževića</strong>, dvije knjige o&nbsp;<strong>Gavelli</strong>&nbsp;&ndash; odnosno Gavellina&nbsp;<em>Teorija glume</em>&nbsp;i knjiga&nbsp;<strong>Sibile Petlevski</strong>&nbsp;o Gavelli, i značajan prevodilački projekt&nbsp;<strong>Jon McKenziea</strong>&nbsp;<em>Izvedi ili snosi posljedice</em>.</p>
<p>Dakle ideja&nbsp;<em>Akcije</em>&nbsp;je bila da se popune praznine u nekom aktualnom prijevodu, odnosno da aktualizira neke povijesne tekstove za koje smo smatrali da su relevantni za hrvatski modernitet i za neku hrvatsku teorijsku i izvedbenu suvremenost.</p>
<p><em>Akcija</em>&nbsp;nije imala niti jedno svoje izdanje u zadnjih godinu dana. Postoje neki razgovori da se nastavi dalje sa tiskom jer, s obzirom na financiranje i uvjete financiranja, se čini da je posao koji je prije svega Marin Blažević oko&nbsp;<em>Akcije</em>&nbsp;poduzimao bio preveliki u smislu financijskog adekvata koji smo mogli ostvariti u Hrvatskoj. Tako da je puno toga bilo na volonterskoj bazi.</p>
<p><em>Frakcija</em>&nbsp;i dalje izlazi redovito, financirana je od Ministarstva i Grada, a povremeno dobivamo sredstva i od nekih stranih organizacije, kao &scaron;to smo pro&scaron;le godine dobili potporu od fondacije&nbsp;[https://kulturstiftung.allianz.de/en_EN.html Allianz]&nbsp;za jedan broj. Nadamo se da će nastavit i dalje izlazit sa četiri broja godi&scaron;nje.</p>
<p>Program&nbsp;<em>Akcija/frakcija</em>&nbsp;se transformirala u nekoliko različitih projekata. Dakle, prvi projekt koji je bio važan nakona&nbsp;<em>Akcije/frakcije</em>&nbsp;je bilo partnerstvo u platformi&nbsp;<strong>Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000&nbsp;</strong>u sklopu koje smo jedan dio svojih aktivnosti bili transformirali i pokrenuli nove aktivnosti. U sklopu platforme Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000 smo između ostalog i&nbsp;<em>Malu frontu</em>&nbsp;transformirali u neki drugačiji oblik. Po zavr&scaron;etku djelovanja platforme neke njezine linije su se pretvorile u zasebne projekte kao &scaron;to su bile&nbsp;<em>Autoceste znanja</em>, projekt&nbsp;<em>O radu</em>&nbsp;itd.</p>
<p>Zadnje tri godine smo sudjelovali u međunarodnom projektu &ndash; platformi&nbsp;<strong>East Dance Academy&nbsp;</strong>koji se bavio istraživanjem povijesnih, socijalnih koreografija u Istočnoj Evropi koje nisu dobile svoju jasnu vidljivost u povijesti plesa jer nisu pripadale nužno plesnoj umjetnosti.</p>
<p><strong>Prije nego se dotaknemo platforme Kulturni kapital koja vodi u pravcu nekog drugog tipa djelovanja, htjela bih se osvrnuti na pro&scaron;logodi&scaron;nju konferenciju PSi #15 koja je održana u Zagrebu u organizaciji CDU-a. Ta manifestacija bi se mogla smatrati i svojevrsnom krunom djelovanja organizacije i značajnim priznanjem va&scaron;em djelovanju.&nbsp;</strong></p>
<p>[https://www.psi-web.org/ PSi]&nbsp;(Performance Studies International) je najveća svjetska mreža znanstvenika i umjetnika u polju izvedbe i oni su jo&scaron; negdje 2005. prvi put predložili da razmislimo o konferenciji u Zagrebu. Razlog je, prije svega, bila&nbsp;<em>Frakcija</em>, odnosno njena međunarodna relavantnost, a potom i cijeli niz važnih istupa na&scaron;ih teoretičara i umjetnika u međunarodnom izvedbenom kontekstu. Ja sam se, moram priznati, par godina ustručavao ući u takav projekt, &scaron;to zbog pomanjkanja kapaciteta za organizaciju takvog događaja, &scaron;to zbog nemanja jasne ideje kako od toga napraviti konferenciju koja će ne&scaron;to promijeniti i u samoj formi događaja. Marin Blažević je, smatram, na&scaron;ao izvrsnu soluciju i tematski i organizacijski tako da smo imali jednu od najposjećenijih konferencija ikada, a njegov prijedlog da se umjetnici uključe kroz tzv. "smjene" u konferenciji, čini se, postat će pravilo budućih takvih skupova. Međutim, znamo li samo da su na konferenciji istovremeno bili&nbsp;<strong>Patrice Pavis</strong>, Hans-Thies Lehmann,&nbsp;<strong>Jill Dolan</strong>,&nbsp;<strong>Janelle Reinelt</strong>,&nbsp;<strong>Richard Gough</strong>,&nbsp;<strong>Joseph Roach</strong>,&nbsp;<strong>Nicola Savarese</strong>,&nbsp;<strong>Tim Etchells</strong>, Jon McKenzie itd. govori o tome da je to ipak jedan od vrhunaca svih ovda&scaron;njih nastojanja da se uozbilji mi&scaron;ljenje o izvedbi.</p>
<p><strong>Platforma Zagreb - Kulturni kapital Evrope 3000 je imala dosta važnu ulogu u nekoliko aspekata. Kako i iz kojih razloga je ona začeta?</strong></p>
<p>Platforma je okupila četiri organizacije. Naime, imali smo namjeru jo&scaron; i prije toga, kroz neke koordinacije kao &scaron;to su&nbsp;[https://www.clubture.org/ Clubture]&nbsp;i&nbsp;<strong>policy_forum</strong>, napraviti neku ozbiljniju platformu ili suradnju.</p>
<p>CDU i&nbsp;[https://mi2.hr/ mi2]&nbsp;su zajedno s&nbsp;<strong>WHW</strong>-om i&nbsp;<strong>Platformom 9,81</strong>&nbsp;bili pokretači te inicijative i radili smo glavninu programa u prvih par godina, a nakon tog prvog ciklusa je projekt pro&scaron;iren za jo&scaron; četiri organizacije. U toj drugoj fazi su se priključili&nbsp;[https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/401/ [][https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/401/ BLOK]],&nbsp;[https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/396/ Bacači sjenki],&nbsp;<strong>Community art</strong>&nbsp;i&nbsp;[https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/404/ Kontejner].</p>
<p>Sama inicijativa je zapravo krenula tako &scaron;to smo mi, predstavnici CDU-a i mi2, bili pozvani na jedan sastanak&nbsp;<strong>Erste banke</strong>&nbsp;koja je tada pokretala svoj novi program za pomoć i potporu novoj kulturnoj produkciji i nove kulturne inicijative u Istočnoj Evropi, koji je sada transformiran u ovo &scaron;to znamo kao&nbsp;[https://www.erstestiftung.org/ Erste fondaciju]&nbsp;sa sjedi&scaron;tem u&nbsp;<strong>Beču</strong>. Pozvani smo bili na predstavljanje njihovog prvog projekta koji se zvao&nbsp;<em>Kontakt</em>, suradnički projekt&nbsp;<strong>Če&scaron;ke</strong>,&nbsp;<strong>Slovačke</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Austrije</strong>. Na tom susretu su nam predložili da razmislimo o mogućoj platformi i projektu koji bismo pokrenuli u Zagrebu, a koji bi se povezao sa jo&scaron; jednim projektom fondacije&nbsp;[https://www.kulturstiftung-des-bundes.de/en Kulturstiftung des Bundes], odnosno njemačke savezne fondacije za kulturu koja je imala program pod nazivom&nbsp;[http://www.projekt-relations.de/index2.php <em>relations</em>]. Oni su također, skenirajući i tražeći po različitim zemljama Istočne Evrope, poku&scaron;avali pronaći one projekte koji su podupirali neki novi oblik promi&scaron;ljanja i kulturne politike ali i umjetničke produkcije u tim zemljama.</p>
<p>U koordinaciji s partnerskim organizacijama mi smo im predložili taj tip suradnje koji bi se zvao Kulturni kapital Evrope. Ideja je bila da se poku&scaron;a ukazati na činjenicu da u Zagrebu zapravo postoji cijela jedna umjetnička i kulturna scena koja dobiva neku minimalnu pomoć od Grada i Države, a koja istovremeno snosi većinu neke kulturne suradnje sa inozemstvom i Evropom. Mnogi ljudi u inozemstvu koji su imali i imaju neku vrstu upućenosti u to &scaron;to se događa u Hrvatskoj, kada biste ih pitali upravo su te organizacije s kojima smo partnerski surađivali ono o čemu su oni ili znali ili kroz njih saznavali o onome &scaron;to se događa ovdje.</p>
<p>Dakle na&scaron; je cilj bio postaviti se i kroz neki specifični način tematizacije &scaron;to je to kulturni reprezentacionizam i na koji se način on odnosi kroz svoje specifične praktike u različitim oblicima potpore prezentaciji onoga &scaron;to je suvremena umjetnička produkcija. Projekt je imao jedan značajan kritički fokus spram kulturne politike u Hrvatskoj, i lokalno i na nacionalnom planu, preispitivao je načine odlučivanja, moduse prezentiranja &scaron;to je neka suvremenost na hrvatskoj kulturnoj sceni ali je uključivao i teme u kojima smo mi kao organizacije mogli naći zajednički interes. Te su teme obuhvaćale pitanje prostora, rada, kolektivne produckije, odnosno proizvodnje u zajedni&scaron;tvu i tome slično. Iz tog projekta su logično krenule inicijative koje su te probleme fokusirale naknadno u nekim drugim inicijativama kao &scaron;to su&nbsp;[https://pravonagrad.org/ Pravo na grad]&nbsp;i&nbsp;[https://operacijagrad.net/ Operacija:grad]&nbsp;gdje se onda okupio neki &scaron;iri broj organizacija, ali se to deriviralo iz nekih promi&scaron;ljanja koja su pokrenuta u okviru Kulturnog kapitala.</p>
<p><strong>Kulturni kapital je svojim djelovanjem aktualizirao pitanje kulturnih politika. Može&scaron; li napraviti neki osvrt s obzirom na period bavljenja tim problemom?</strong></p>
<p>U prvoj fazi, do 2000., prije ovog cijelog niza inicijativa, predsjednik upravnog odbora CDU-a je bio Vjeran Zuppa koji je tada objavio&nbsp;<em>Bilježnicu</em>. Ona je bila kritički i projektni nacrt za moguće razmi&scaron;ljanje o kulturnim politikama u RH i to je bilo objavljeno u&nbsp;[http://www.zarez.hr/ <em>Zarezu</em>]&nbsp;i&nbsp;<em>Frakciji</em>. Mi smo kroz neke brojeve časopisa počeli obrađivati neke simptome kulturnih politika, postojale su tu i neke inicijative koje nisu bile toliko vidljive, a načele su ovo &scaron;to su kasnije činili policy_forum i Kulturni kapital. Primjerice 2000. smo okupili sve bitne, odnosno ključne predstavnike plesne scene i napisali&nbsp;<em>apel</em>&nbsp;za hitno preispitivanje stanja plesne scene u Hrvatskoj preko kojeg smo oranizirali cijeli niz okruglih stolova na kojem je sudjelovao i tada&scaron;nji ministar kulture&nbsp;<strong>Antun Vujić</strong>. On je u svoju projektnu strategiju za četiri godine stavio za cilj otvaranje plesnog centra. Tada&scaron;nja inicijativa je urodila i različitim oblicima pritisaka i loklano i na nacionalnom planu oko otvaranja plesnog centra i može se reći da je neka vrsta organiziranog pritiska za institucionalnizaciju plesne scene u tom aspektu krenuo iz te inicijative. To ne znači da nije bilo prije pojedinačnih inicijativa, ali ovo je bila prva platforma i tada je u tom dokumentu bio obrađen zahtjev za otvaranjem plesnog centra, za otvaranjem plesnog studija i zahtjev za povećanjem financiranja na plesnoj sceni.</p>
<p>Dolaskom nove gradske uprave u kojoj je tada&nbsp;<strong>Vladimir Stojsavljević</strong>&nbsp;postao jedan važan čimbenik odlučivanja, neki od aspekata tog dokumenta i tih zahtjeva je dobio svoju proceduralnu opciju. Povećana su sredstava za ples, plesni centar je zahvaljujući njemu koji je i sudjelovao s nama u toj inicijativi u&scaron;ao u proceduru pokretanja i osnivanja.&nbsp;<em>Zakon o kulturnim vijećima</em>&nbsp;koji je donio ministar Vujić je bio jednim segmentom inspiriran&nbsp;<em>Bilježnicom</em>. Naravno kroz kasnije rasprave koje su vođene ona se i mijenjala i nadopunjavala i pro&scaron;irivala, ali korijeni tog dokumenta se nalaze u&nbsp;<em>think-tanku</em>&nbsp;koji je bio CDU i kojem je pripadao i Zuppa u to vrijeme, a ideja tih vijeća je i bila zacrtana u&nbsp;<em>Bilježnici</em>.</p>
<p>Potom dolazi drugo razdoblje, nakon Vujića i nakon &scaron;to&nbsp;<strong>SDP</strong>&nbsp;dolazi na vlast u Zagrebu, u kojem se neke promjene događaju, partnerstva sa ministarstvom se lak&scaron;e daju ostvariti, unatoč onoj čuvenoj akciji oko zatvaranja Vijeća za novomedijsku kulturu i pisanja amandmana koje su pokrenuli policy_forum, Clubture i Kulturni kapital. To &scaron;to Vijeće za nove medije nije ukinuto posljedica je zajedničke akcije scene, a izdvojen je posebni budžet za to Vijeće pri Ministarstvu kulture. Tako da se na Ministarstvu ne&scaron;to počelo mijenjati, ne&scaron;to se počelo događati nadam se da će i inicijativa oko samog osnivanja Fondacije za nezavisnu kulturu uroditi plodom makar do sljedećih izbora.</p>
<p>Nadalje, jedan od ciljeva Kulturnog kapitala između ostalog je bio otvaranje Centra za nezavisnu kulturu koji je u obliku osnivanja&nbsp;[https://www.pogon.hr/ Centra za nezavisnu kulturu i mlade]&nbsp;dobio neku svoju faktičnost iako tu ima jo&scaron; beskrajno puno posla. Čini mi se da neke stvari koje su pod određenom vrstom pritiska oko povećanja budžeta u sektoru nezavisne kulture isto tako posljedica takvog proaktivnog djelovanja.</p>
<p>Ono &scaron;to je činjenica jest da pitanje razvoja kulturne politike i kulturne strategije nije dobilo svoju sustavnost u tim institucijama niti mislim da postoji neki oblik jasnog samoobvezivanja na primjenu onih dokumenata koji su samodone&scaron;eni od strane Gradskog ureda za kulturu. Neke strategije su pisane, neki dokumenti su rađeni, ali čini se da se to shvaća kao neka simbolička vrijednost koja se proizvodi u raznim diskusijama ali ne i u konkretizaciji. Većina tih odluka koje se donose odnosi se na odgovaranje na sklop potreba i automatizirano odlučivanje s obzirom na neke zahtjeve, ali ne na neko proaktivno, strate&scaron;ko razvojno promi&scaron;ljanje.</p>
<p><strong>Pitanje stabilnosti, strate&scaron;kog planiranja i sustavnog financiranja seže u same početke. Naime u trenutku kada Soros najavljuje zatvaranje financiranja od strane Instituta otvoreno dru&scaron;tvo, daje rok od tri godine organizacijama da se prilagode tome. Međutim u trenutku kada odlazi, infrastruktura koja bi osigurala održavanje tih organizacija jo&scaron; uvijek nije postojala. Na koji ste se način održali?</strong></p>
<p>Bila je dosta kritična situacija, izgledalo je na neki način kao da te organizacije moraju dobiti lokalno ono &scaron;to su dobivali od Sorosa, ali nikakva logika razvoja financiranja u kulturi nije ukazivala da bi to moglo postati činjenicom.</p>
<p>Ono &scaron;to je nama bilo povoljno jest to da smo mi od početka bili nevladina organizacija, odnosno da nismo bili dio fondacije i da smo mogli aplicirati za druga sredstva. Tako smo u jednom segmentu dobili za koprodukciju i projekte od onih programa koji su distribuirali takav tip sredstava iz svojih evropskih projekata kao &scaron;to je na primjer bio&nbsp;<strong>Theorem</strong>&nbsp;koji je imao svoj program. Oni su radili neke koprodukcije, nas su zvali kao partnere i mi smo u jednoj fazi nakon niza pregovora i kritika njihovom načinu financiranja bili uključeni u to. Zatim smo radili partnerske projekte sa različtim festivalima u Evropi koji su bili zainteresirani uložiti u zasebnu publikaciju&nbsp;<em>Frakcije</em>&nbsp;koja bi tematski obradila ono &scaron;to je festival u to vrijeme prezentirao. Tako da smo neka financijska sredstva dobivali od njih da bismo realizirali takve projekte. Onda smo morali uobličiti neke projekte za koje smo i dobili sredstva nakon 2000. od Grada, ali se to nikada nije ustabililo, učvrstilo, pa su nam tako sredstva znala padati i na 30% u odnosu na prethodnu godinu iako su nam programi bili realizirani, pa bismo nakon uloženih prigovora ponovno dobivali ta sredstva ili ne bismo.</p>
<p>Činilo se da neće biti jednostavno, i mi smo zbog jedne krize koja se pojavila u samom prijelazu morali čak i obustaviti svoje djelovanje na nekih &scaron;est mjeseci ne bismo li se konsolidirali, transformirali. To se dogodilo nakon promjene uprave u CDU-u jer se to poklopilo ba&scaron; sa zatvaranjem prihoda od Instituta otvoreno dru&scaron;tvo.</p>
<p><strong>Može&scaron; li ukratko definirati ulogu CDU-a u nastajanju nezavisne kulturne scene?</strong>&nbsp;</p>
<p>CDU je bio bitan da premosti jednu rupu između '80-ih i 90-ih, da ponudi mogućnost potpore i kontekstualizacije ljudima koji su u to vrijeme poku&scaron;avali ne&scaron;to drugo i da pruži potporu ljudima koji su bili isključeni iz produkcijskih uvjeta. Utoliko ne sam po sebi, nego i u suradnji sa svim tim umjetnicima sudjelovao je u stvaranju platforme, poku&scaron;avao dati neku vidljivost promjeni. Druga faza je bila vezana za umrežavanje nezavisne scene sa inozemstvom i njenu promociju vani. Tu funkciju velikim dijelom CDU i danas obavlja uključujući cijeli niz suradnika, organizacija i mreža u međunarodne projektne suradnje. Danas CDU može poslužiti kao svojevrsni kulturni kapital svima zainteresiranim za kazali&scaron;no mi&scaron;ljenje koje se želi na kompleksni način suočiti s kompleksnim problemima dru&scaron;tva, umjetnosti, tehnologija i kapitala. Osobno smatram da je to nova nužnost u vrijeme kad se čini da populistički&nbsp;<em>modusi</em>&nbsp;socijalne i političke izvedbene kritike zami&scaron;ljaju da se ipočemu razlikuju od populističkih političkih i medijskih diskursa. Rekao bih da je taj populizam koji seže od Bandića do teatra koji reprezentira "običnog čovjeka" samo jo&scaron; jedna mitolo&scaron;ka, da ne upotrijebim neku grublju ideolo&scaron;ku oznaku, konstrukcija, koja Superhrvata nadomje&scaron;ta izuzetnima u običnosti.</p></div></div>