Vidi kôd stranice UsmenaPovijest:Arhiviranje izostavljenih narativa

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>12.9.2023</p></div><div class="article-lead"><p>O ciljevima i funkcioniranju "Secondary Archivea", platforme posvećene nezapadnoj europskoj umjetnosti iz perspektive umjetnica, razgovaramo s Igom Marijom Szczepańskom.</p></div><div class="article-content"><p>Razgovara: Tihana Bertek</p><div class="text"> <p>[https://secondaryarchive.org/ Secondary Archive], koji bismo u domaćem kontekstu mogle prevesti kao <em>Drugotni arhiv</em>, je online platforma kojoj je cilj ispričati povijest nezapadne europske umjetnosti iz perspektive umjetnica, kustosica i teoretičarki, koje službeni povijesno-umjetnički narativ često izostavlja. Arhiv obuhvaća period od kraja Drugog svjetskog rata do danas, a sastoji se od baze umjetnica iz srednje i istočne Europe, koje vlastitim glasom progovaraju o svom radu, kao i od kritičkih tekstova koji rasvjetljavaju njihov kontekst djelovanja te društveno-političke okolnosti koje su oblikovale (često feministički intonirane) umjetničke prakse u regiji. Arhiv je 2021. godine pokrenula poljska [http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ Zaklada Katarzyna Kozyra], a u samo par godina postojanja doživio je nekoliko nadogradnji te danas predstavlja već impozantan broj umjetnica. O ciljevima i funkcioniranju arhiva, partnerstvima i planovima, ali i izazovima s kojima se susreću, razgovarale smo s <strong>Igom Marijom Szczepańskom</strong>, direktoricom [http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ Zaklade Katarzyna Kozyra] (dalje u tekstu: KKF). </p> <p><strong>Za početak, možete li nam reći kako je arhiv nastao? Zašto baš taj naziv – </strong><strong><em>Drugotni </em></strong><strong>arhiv?</strong></p> <p>Kao što sam naziv Zaklade govori, njena osnivačica je poljska umjetnica <strong>Katarzyna Kozyra</strong>, koja je, potaknuta vlastitim iskustvima, odlučila poboljšati položaj umjetnica iz regije te podržati njihov rad. Zaklada je općenito fokusirana na promicanje mladih i neafirmiranih umjetnica, ali i na davanje vidljivosti umjetnicama starije generacije koje možda nisu dobile pozornost koju zaslužuju. U tom kontekstu, arhiv se u nekom trenutku prirodno nametnuo kao ideja, i zapravo je jedinstven jer dosad nije bilo sličnih inicijativa u ovoj regiji. Arhiv stvaraju same umjetnice, one pišu tekstove o svom radu, a mi samo facilitiramo cijeli proces.</p> <p>Što se tiče naziva arhiva, vodile smo se činjenicom da kroz povijest (umjetnosti) reprezentacija nije bila u našim rukama, već su žene bile smatrane “drugim spolom,” a umjetnice inferiorne umjetnicima. Odlučile smo se poigrati time, prisvojiti taj drugotni položaj koji nam je nametnut.</p> <p><strong>Zašto je arhiv fokusiran baš na srednju i istočnu Europu?</strong></p> <p>Zemlje srednje i istočne Europe imaju zajedničku povijest jer su doživjele slične oblike ugnjetavanja. Primjerice, dok su nakon Drugog svjetskog rata mnoge zapadne zemlje doživjele procvat, naša regija bila je suočena s brojnim izazovima. U posljednje vrijeme ponovo se javlja potreba za progresivnim inicijativama koje bi omogućile međusobnu podršku budući da u cijeloj Europi, ali posebno u zemljama srednje i istočne Europe, ponovo jačaju represivni sustavi, ekstremno desni pokreti, državna cenzura, itd. To osobito vrijedi za Poljsku, ali i neke druge zemlje.</p> <p><strong>Koliko trenutno ima umjetnica u arhivu? Jesu li sve uključene umjetnice živuće?</strong></p> <p>Imamo [https://secondaryarchive.org/index/ više od 400 umjetnica] iz devet zemalja. Većina njih su živuće budući da smo fokusirane na poslijeratne generacije te na mlade umjetnice. Nažalost, neke umjetnice više nisu s nama, no ako su slabije poznate a imale su značajnu ulogu, nastojimo i njih uvrstiti. U takvim slučajevima tekstove ne pišu one same, već kustosi_ice, koristeći arhivske materijale poput dnevničkih zapisa, izjava i postojećih tekstova. Trudimo se pisati iz prvog lice što je više moguće. </p>  <p><strong>Rad arhiva podržava </strong>[https://www.visegradfund.org <strong>Višegradski fond</strong>]<strong>, koji su 2000. godine osnovale vlade Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke. Koje sve izvore financiranja imate?</strong></p> <p>Višegradski fond dodjeljuje sredstva za pojedine projekte – nemaju kontinuiranu, organizacijsku podršku. Dosad su nas podržali dva puta: prvo izdanje arhiva s višegradskim zemljama (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) i najrecentnije izdanje, koje se odvilo u okviru programa Višegrad+ koji uključuje i Zapadni Balkan. Drugo izdanje arhiva (Ukrajina i Bjelorusija) bilo je pak financirano u sklopu programa EU-a [https://houseofeurope.org.ua/en House of Europe]. Nastavit ćemo prijavljivati projekte na Višegradski fond i puno nam znači njihova podrška, ali ona ne može osigurati dugoročnu stabilnost, posebno zato što arhiv neprestano raste i razvija se.</p> <p><strong>Osim KKF-a, koje druge organizacije i pojedinke iz drugih zemalja su uključene u projekt? Po kojem principu odabirete partnere i koje su njihove uloge?</strong></p> <p>Naši partneri, s kojima imamo već uhodane odnose, su: [http://www.tiranaartlab.org/en Tirana Art Lab] (Albanija), [https://artsvit.dp.ua/en/ Galerija Artsvit]/Goethe Institut e.V. (Bjelorusija), [http://www.meetfactory.cz/en/ MeetFactory] (Češka), [https://easttopics.com/ Easttopics] (Mađarska), [https://www.czkd.org/ Centar za kulturnu dekontaminaciju] (Srbija), [https://oralhistorykosovo.org/ Oral History Kosovo], [http://bjornsonova.com/ Björnsonova] (Slovačka) i [https://www.facebook.com/profile.php?id=100076423626200 Ambasada Kultury] (Ukrajina). Svako novo izdanje arhiva organizira se s postojećim partnerima i zemljama koje su već dio arhiva, uz dodatak novih zemalja. Nastojimo raditi i s istim timom ljudi, ali to nije uvijek moguće. </p> <p>Partnere odabiremo na temelju njihovog djelovanja na lokalnoj umjetničkoj i kulturnoj sceni, njihove suradnje s umjetnicama, kao i prethodnim iskustvima, odnosno projektima. Preferiramo surađivati s manjim institucijama ili nevladinim udrugama (umjesto s velikim muzejima ili arhivima) kako bismo ih podržali i gradili mrežu. Zahvaljujući mreži koju smo dosad uspostavili, organiziramo različita događanja i aktivnosti vezane uz arhiv i šire, a partnerske organizacije ponekad i međusobno surađuju. Također, oni nam mogu preporučiti druge udruge ili institucije iz svoje ili susjednih zemljama s kojima su uspješno surađivali; npr. ako u iduće izdanje arhiva želimo uključiti Rumunjsku ili Bugarsku, naši partneri već znaju kome se tamo možemo obratiti.</p> <p>Što se tiče kustosica i koordinatorica, i tu nastojimo zadržati isti tim na okupu. S druge strane, dolazak novih ljudi pruža priliku za rast. Započeli smo sa četiri zemlje, a sada ih imamo devet. Čitav projekt je dosta narastao pa nam stalno treba više ljudi. Arhiv je živući organizam. </p>  <p><strong>Koji su kriteriji za odabir umjetnica i tko o njemu odlučuje?</strong></p> <p>S jedne strane strane, kustosi i kustosice iz partnerskih zemalja. Surađujemo s lokalnim stručnjacima_kinjama jer one najbolje poznaju dinamiku, umjetničku scenu i povijesni kontekst. To funkcionira tako da oni najprije predlože popis umjetnica za koje misle da bi trebale biti uvrštene u arhiv, a zatim čitav naš tim raspravlja o tim prijedlozima. Također bih željela istaknuti da se trudimo se broj novih umjetnica bude proporcionalan veličini stanovništva pojedine zemlje kako bi svi bili ravnopravno zastupljeni. </p> <p>Pored toga, kako ne bismo nepravedno izostavile pojedine umjetnice, primjerice one mlađe generacije ili manje poznate, organiziramo otvorene pozive u svim partnerskim zemljama. Prošli put smo imale poziv u Albaniji, Kosovu i Srbiji te objedinjeni poziv za višegradske zemlje (budući da smo već ranije imale pozive u svakoj od njih). Međunarodni žiri, čiji je sastav javno objavljen, zatim odabire umjetnice koje će postati dio arhiva. Nadalje, kako bismo podržali umjetnice mlađe generacije, također biramo pobjednicu otvorenog poziva u svakoj zemlji, te ona dobiva novčanu nagradu koju može iskoristiti za razvoj karijere.</p> <p><strong>Jeste li u mogućnosti honorirati umjetnice, bilo za uključivanje u arhiv, bilo za sudjelovanje u događanjima/izložbama koje organizirate?</strong></p> <p>To je svakako jedan od glavnih ciljeva KKF-a. Primjerice, umjetnice dobivaju honorar za pisanje tekstova o svom radu koje objavljujemo u arhivu. Nažalost, zbog velikog broja umjetnica (ponekad je to i 200 njih) nismo uvijek u mogućnosti dati honorare za sve aktivnosti koje organiziramo, stoga umjetnice ponekad sudjeluju volonterski – jasno, samo ako na to pristanu. Nastojimo osigurati i sredstva za produkciju novih radova; primjerice, na projektu <em>Przeciw(stawanie) </em>– koji se sastoji od izložbi umjetnica mlađe generacije – honoriramo umjetnicu i kustosicu, te omogućujemo produkciju rada.</p> <p><strong>Što je s održavanjem arhiva, tko je odgovoran za digitalizaciju građe, održavanje i ažuriranje web stranice, koordinaciju, itd.? </strong></p> <p>Glavni koordinator je KKF i svi troškovi vezani uz web stranicu idu preko nas. Imamo i web developera koji radi s nama od početka i pomaže nam postavljati nove materijale. Ali ono što je zaista važno je da arhiv bude dostupan što većem broju ljudi. Svi tekstovi objavljuju se na dva jezika: na engleskom, kao i na materinjem jeziku umjetnice. Kod svakog novog izdanja arhiva partnerima dajemo određenu svotu novca kako bi svoj sadržaj mogli postaviti na stranicu. Važno je to imati na umu i prilikom prijavljivanja za bespovratna sredstva; arhiv treba redovito ažurirati, uključiti nove alate i funkcionalnosti, jer se i sam Internet stalno mijenja.</p> <p><strong>Arhiv je trenutno u digitalnom obliku, no biste li željele imati i fizički prostor, na neki način materijalizirati građu?</strong></p> <p>Mislim da će arhiv ostati primarno digitalan, prvenstveno zbog dostupnosti. Na primjer, prije nekog vremena kontaktirala nas je kustosica s Havaja vezano uz jednu umjetnicu iz arhiva s kojom je željela surađivati. Web stranica stvara prostor za uspostavljanje takvih divnih veza, koje su dugoročno definitivno potrebne i dobrodošle. Ali da, željele bismo imati svoj prostor. Trenutni ured KKF-a nema prostor za izložbe, sastanke, radionice… Dakle, to je definitivno nešto što je na našoj dugoročnoj listi želja. U međuvremenu, surađujemo s drugim institucijama, te iako je ponekad teško nemati vlastiti prostor, suradnja s drugima ima svoje prednosti. Primjerice, svaka izložba na projektu <em>Przeciw (stawanie)</em> održat će u drugom prostoru u Varšavi, što nam omogućuje da proširimo i nadogradimo mrežu suradnica/ka.</p> <p><strong>Secondary Archive prošle je godine sudjelovao na </strong>[https://secondaryarchive.org/news/secondary-archive-at-manifesta-14/ <strong>Manifesti14</strong>]<strong> u Prištini. Možete li nam reći nešto više o tome, na koji način je arhiv bio predstavljen? Ako sam dobro shvatila, nije bilo kustosa_ice u tradicionalnom smislu?</strong></p> <p>U početku smo razmišljale o tome da imamo kustosicu, ali smo se ipak odlučile za drugačiji pristup. Najveći izazov bio je sam broj umjetnica koje su sudjelovale – njih oko 160 (nisu sudjelovale sve umjetnice iz arhiva). S obzirom na to, bilo bi nemoguće napraviti “klasičnu” izložbu zbog nedostatne veličine prostora, troškova transporta radova i tako dalje. Tadašnje koordinatorice projekta, <strong>Ewa Mielczarek</strong> i <strong>Asia Tsisar</strong>, došle su na ideju da se reinterpretira ono što se već nalazi u arhivu, i to u obliku audio zapisa. Svaka umjetnica dobila je jednu minutu da snimi što god želi. Kao i kod tekstova za arhiv, imale su slobodu u tom smislu, zbog čega su njihovi zapisi u različitim formama, a slično se dogodilo i sa audio snimkama za ovu izložbu – neke su snimile poeziju, neke manifeste, neke sound art, itd. </p> <p>Takav pristup omogućio nam je da predstavimo puno umjetnica u ograničenom fizičkom prostoru. Također, sve je bilo prevedeno i transkribirano, a u izložbenom prostoru nalazili su se i tableti kako bi ljudi mogli pretraživati čitav arhiv. Za potrebe izložbe dale smo izraditi i softver koji je puštao snimke nasumičnim redoslijedom, čime smo dodatno željele destabilizirati ideju “ispravnog” poretka, koja je zapravo vrlo patrijarhalna.</p> <p>Nakon Prištine izložba je otišla u Srbiju, gdje su je naši partneri iz Centra za kulturnu dekontaminaciju predstavili u sklopu jednog događanja. Zatim je, u veljači ove godine, ukrajinski dio izložbe prikazan u varšavskom [https://wok.art.pl/en/ WOK-u] povodom obilježavanja godine dana ruske invazije. Bila je to intervencija u javnom prostoru, postavile smo zvučnike na ulici kako bi svi mogli čuti snimke. Znači, projekt se nastavlja razvijati.</p>  <p><strong>Koji su neki od izazova ili prepreka s kojima ste se susrele, pogotovo sada kada arhiv raste i sve više ljudi je uključeno?</strong></p> <p>Najveća prepreka su uvjeti rada u Poljskoj i šire, odnosno održivost arhiva u smislu osoblja i troškova. Uvelike ovisimo o projektnom financiranju, što postaje sve veći izazov s obzirom na to da arhiv neprestano raste i da imamo puno novih ideja koje nažalost ne možemo realizirati. Da imamo neki stabilniji oblik podrške, arhiv bi se mogao razvijati u mnogo većem opsegu, ali trenutno smo osuđene na neprekidni proces pisanja prijavnica i strepnju oko toga hoćemo li dobiti sredstva ili ne, stoga je jako teško planirati unaprijed. Mi ćemo svakako nastaviti s radom, ali razmatramo i različite opcije – npr. sponzorstva ili neki drugi trajniji oblik podrške. Jasno, to je problem za umjetničku scenu općenito, ne samo u Poljskoj. Manje organizacije često ovise o političkoj situaciji i lako mogu ostati bez financiranja ako njihov rad i vrijednosti nisu u skladu sa stavovima vladajućih struktura.</p> <p>Ipak, uzevši u obzir da smo u rasponu od samo par godina uspostavile arhiv koji obuhvaća devet zemalja i više od 400 umjetnica, mogu reći da je to zaista veliko postignuće.</p> <p><strong>Kakvi su planovi za budućnost arhiva?</strong></p> <p>Pa, imamo velike planove, to nije problem (smijeh)! Planiramo nastaviti širiti arhiv, kako u postojećim partnerskim zemljama, tako i šire. Neki od naših partnera kažu da već imaju prijedloge novih umjetnica. Svakako bismo željele napraviti nova izdanja s drugim zemljama srednje i istočne Europe – balkanskim i  baltičkim državama. Također bismo voljele nastaviti s izložbenim aktivnostima u različitim oblicima. Spomenula sam već projekt<em> Przeciw(stawanie)</em>, koji je proizašao iz arhiva, a kroz koji podržavamo mlade i neafirmirane umjetnice. U ožujku smo priredile [http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/projekty/przeciw-stawanie-agata-cieslak-we-were-tending-to-the-remains-2/ prvu izložbu] u sklopu tog projekta, a kustosica je bila <strong>Agata Cieślak</strong>, koja je koordinirala i prvo izdanje arhiva. Imamo i snimke s Manifeste, koje će uskoro biti predstavljene u sklopu programa obilježavanja 10. obljetnice naših ukrajinskih partnera, Galerije Artsvit iz Dnjepra. U ovom trenutku, Secondary Archive je glavni projekt KKF-a i zaista smo zahvalne na uspostavljenim suradnjama i umjetnicama koje su se uključile.</p> <p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-small-font-size">Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.</p> <p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-small-font-size">Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.</p>   </div></div></div>