Vidi kôd stranice Aktivnosti:Kolektivnu memoriju izvedbene scene važno je trajno sačuvati

<div class="article-image"><div class="imgc imgc-fluid imgc-w-100">[[File:Large frakcija-f-ruta 2175 opt-827x600.jpeg]]</div></div><div class="row activity"><div class="col-12 offset-sm-1 col-sm-10"><div class="row"><div class="col-12 col-sm-4"><div class="contentHeader"><h1 class="firstHeading">{{PAGENAME}}</h1></div><div class="headingDate"><p>19.10.2023</p></div></div><div class="col-12 col-sm-8"><div class="article-lead"><p>O arhivskim aktivnostima Centra za dramsku umjetnost i značaju materijala kolektivne memorije nastalih u vaninstitucionalnom kontekstu razgovaramo s Ivanom Ivković. </p></div><div class="article-content"><p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Razgovara: <strong>Ivana Pejić</strong></span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Centar za dramsku umjetnost, neprofitna organizacija osnovana 1995., u svoja gotovo tri desetljeća rada značajno je utjecala na oblikovanje domaće nezavisne izvedbene scene. Udruga funkcionira kao teorijsko-kritička platforma kroz koju se profiliralo vi&scaron;e generacija kazali&scaron;nih stručnjaka i stručnjakinja, a koji su svojim radom obogatili i osuvremenili dramsku i plesnu umjetnost u Hrvatskoj. Pored podr&scaron;ke novim produkcijama, Centar je svojim istraživačkim, edukacijskim i izdavačkim aktivnostima kontinuirano razvijao teorijski i estetski okvir te nove pristupe izvedbenim umjetničkim praksama koji su značajno nadopunili institucionalne praznine u ovom području. Kako se u svemu tome razvijala sama organizacija, u kojoj mjeri su prikupljena znanja i prakse bilježile te kako se prenose novim generacijama bila je tema razgovora s <strong>Ivanom Ivković</strong>.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span><strong>CDU se formira sredinom 90-ih godina pa bih za početak predložila da se nakratko vratimo u taj kontekst. &Scaron;to je u njemu bio ključni okidač za organizirano djelovanje i to u području izvedbenih umjetnosti?</strong> </span></span></p>
<p><span><span>Centar za dramsku umjetnost osnovan je izdvajanjem aktivnosti vezanih za kazali&scaron;te i ples iz </span></span><span><span>tada&scaron;njeg Instituta Otvoreno dru&scaron;tvo. Tih prvih godina 1995. - 96. CDU facilitira dodjelu sredstava Instituta Otvoreno dru&scaron;tvo pojedincima i projektima, no vrlo brzo pokreće i svoje projekte - časopis Frakcija, produkciju dokumentarnog filma Factum i Imaginarnu akademiju u Grožnjanu. Znak vremena je, za dana&scaron;nje pojmove, pomalo staromodan naziv udruge; pojam izvedbenih umjetnosti u upotrebu će ući upravo kroz tekstove u Frakciji. O kontekstu tog politički i umjetnički klaustrofobičnog vremena devedesetih [https://kulturpunkt.hr/intervju/ispunjavanje-praznina/ pisali su] i govorili moji stariji kolege, suosnivači CDU-a, kao &scaron;to su <strong>Goran Sergej Prista&scaron;</strong>, <strong>Vjeran Zuppa</strong>,<strong> Vilim Matula</strong>, pokretač Factuma <strong>Nenad Puhovski</strong> i drugi.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>Kakvom se činila uloga CDU-a za nekog tko se priključuje radu udruge u njenom formativnom razdoblju? Možete li izdvojiti neke ključne momente, bilo da je riječ o programima, suradnjama ili nekim drugim utjecajima, koji su usmjerili razvoj organizacije?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Moja generacija početkom dvijetisućitih već zna za CDU, već čitamo Frakciju, već pohađamo </span></span><span><span>radionice kao studenti u Imaginarnoj akademiji u Grožnjanu i pratimo Eurokaz, Tjedan suvremenog </span></span><span><span>plesa, novopokrenute Platformu mladih koreografa, Urban festival i Queer Zagreb. Unatoč </span></span><span><span>minimalnom i nestabilnom financiranju, ovo okruženje motivirajuće je za niz autorica i autora, u tom </span></span><span><span>periodu kreću Llinkt! (<strong>Iva Nerina Sibila</strong>, <strong>Katja &Scaron;imunić</strong> i <strong>Ljiljana Zagorac</strong>) Prostor+ i TRAFIK u </span></span><span><span>Rijeci (<strong>Magdalena Lupi</strong>, Iva Nerina Sibila, <strong>Žak Valenta</strong>, <strong>Edvin Liverić</strong>, <strong>Lara Badurina</strong> i drugi), </span></span><span><span>OOUR (<strong>Selma Banich</strong>, <strong>Sandra Banić Naumovski</strong>, <strong>Ana Banić</strong>, <strong>Mila Čuljak</strong>, <strong>Adam Semijalac</strong>), </span></span><span><span>k.o. kombinirane operacije (<strong>Željka Sančanin</strong>, <strong>Sa&scaron;a Božić</strong>, <strong>Andrej Mirčev</strong>), Marmot <strong>Irme Omerzo</strong>, </span></span><span><span>Sodaberg <strong>Marjane Krajač</strong>. <strong>Pravdan Devlahović</strong>, <strong>Goran Sergej Prista&scaron;</strong>, <strong>Nikolina Prista&scaron;</strong> i <strong>Ivana </strong></span></span><span><span><strong>Sajko</strong> pokreću izvedbeni kolektiv BADco. kojem se kao studentica dramaturgije pridružujem 2004. </span></span><span><span>godine. Tijekom studija pratim eksploziju aktivnosti na zagrebačkoj nezavisnoj sceni i sve manje me zanima repertoar kazali&scaron;nih institucija.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Na tragu uspjeha Frakcije koja je promovirala rad nove generacije te ulazila u suradnje s časopisima </span></span><span><span>kao &scaron;to su Maska iz Ljubljane i TkH - Teorija koja hoda iz Beograda te koja u jednom momentu </span></span><span><span>postaje međunarodan dvojezičan časopis, CDU pokreće niz prezentacijskih i diskurzivnih aktivnosti </span></span><span><span>pod sintagmom Akcija/Frakcija - predavanja i radionice s međunarodnim gostima, obrazovno- </span></span><span><span>produkcijske projekte poput suradnji s ekscenom, showcase produkcije autora i redatelja kao &scaron;to su </span></span><span><span><strong>Damir Bartol Indo&scaron;</strong>, <strong>Ivica Buljan</strong>, <strong>Bobo Jelčić</strong>, <strong>Nata&scaron;a Rajković</strong>, <strong>Natalija Manojlović</strong>, <strong>Slaven </strong></span></span><span><span><strong>Tolj</strong> i <strong>Vlasta Delimar </strong></span><span>nazvan Mala fronta novoga performansa i plesa koji je doživio i svoje dubrovačko izdanje u suradnji s Art radionicom Lazareti te niz simpozija.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Te&scaron;ko je uopće pobrojati i mapirati sve te suradnje koje je CDU inicirao ili u njima sudjelovao. U </span></span><span><span>nedostatku vlastitih prostornih, tehničkih, financijskih resursa povezivalo se s drugim organizacijama, </span></span><span><span>ulazilo u privremene, povremene ali i trajnije suradnje. Jedna od važnijih je Zagreb &ndash; kulturni Kapital </span></span><span><span>Evrope 3000, suradnička platforma koju su 2003. pokrenuli CDU, Multimedijalni institut, Platforma </span></span><span><span>9,81 i &Scaron;to, kako i za koga/WHW, a kasnije su joj se priključili Bacači sjenki, [BLOK], umjetnički </span></span><span><span>projekt Community Art i Kontejner. Uz vi&scaron;egodi&scaron;nju stabilnu financijsku potporu Kulturstiftung des </span></span><span><span>Bundes te regionalne Erste Bank grupe platforma je organizirala niz aktivnosti koje su tematizirale </span></span><span><span>promjene dru&scaron;tvenih uvjeta kulturne proizvodnje i strukturni položaj nezavisne kulturne scene u </span></span><span><span>Zagrebu. Uz izložbe, predstave, predavanja, simpozije i druge formate izdvojila bih kontinuirane </span></span><span><span>razgovore o kulturnoj politici odozdo. Radila sam kao administrativna koordinatorica i urednica </span></span><span><span>tiskanih izdanja platforme pa su mi sve te aktivnosti jo&scaron; svježe u sjećanju. Kažem, te&scaron;ko je sve </span></span><span><span>pobrojati, sigurno sam preskočila par bitnih imena, ni&scaron;ta nisam rekla o Operaciji:grad 2005. u kompleksu Badel/Gorica u kojoj je naravno sudjelovao i CDU.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>Uz suradnje s organizacijama, kolektivima i pojedincima s nezavisne kulturne scene, CDU je </span></span><span><span>uspostavljao i trajne veze s institucijama, prvenstveno onima iz akademskog polja. &Scaron;to su te suradnje značile za organizaciju?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Kako je dio osnivača CDU predavao na Akademiji dramske umjetnosti poveznica s akademskim </span></span><span><span>poljem je tu bila u startu, iako se tih ranih godina možda (g)radilo stvari i njoj usprkos. Dio nas </span></span><span><span>studenata je objeručke prihvatio mogućnost rada u časopisu, sudjelovanje u radionicama, </span></span><span><span>simpozijima, a kasnije i organiziranje novih aktivnosti. Frakcija je uvela pojam izvedbenih umjetnosti </span></span><span><span>ali i niz autora, teoretičara, teatrologa, dramaturga u na&scaron; diskurzivni prostor. Marin Blažević je </span></span><span><span>pokrenuo biblioteku knjiga Akcija u sklopu koje su izdani prijevodi <strong>Hansa Thiesa Lehmanna</strong>, <strong>Jona </strong></span></span><span><span><strong>McKenziea</strong> te Razgovori o novom kazali&scaron;tu koje je on uredio i dvije knjige o Gavelli. Period tijekom </span></span><span><span>kojeg je on preuzeo palicu glavnog urednika Frakcije (2005.-2009.) značio je veće povezivanje s </span></span><span><span>nizom istraživača i teoretičara u polju, ne samo lokalno već i međunarodno, &scaron;to je kulminiralo </span></span><span><span>konferencijom profesionalnog akademskog udruženja Performance Studies International u Zagrebu </span></span><span><span>2009. Pojedina povezivanja i suradnje su donijele vidljivost, nove poveznice, sufinanciranje, izazove i </span><span>i motivaciju za daljnji rad. </span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>Dva desetljeća izdavanja dvojezičnog časopisa Frakcija ubrajaju se u najveća postignuća organizacije, a značajan poduhvat bila je i njegova digitalizacija. Kako je izgledao taj proces? &Scaron;to možemo doznati o suvremenim izvedbenim praksama i &scaron;iroj kulturnoj sceni na temelju te arhive, koliko je ona i danas relevantna?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Nakon dva desetljeća i 71 broja <em>Frakcija</em> se ugasila. Već smo tijekom izlaženja bili pokrenuli proces digitalizacije ranijih izdanja no bio je to spor i sporadičan rad. Kolegice <strong>Maja Mihaljević</strong> i <strong>Renata &Scaron;parada</strong> su pomogle oko digitalizacije najstarijih izdanja, a ključan je bio skener za knjige koji je razvio Multimedijalni institut, koji nam je pružio i tehničku podr&scaron;ku oko čitavog procesa digitalizacije. Kako su se upiti nizali jer su svesci nestajali, prvo iz knjižara pa iz antikvarijata, osigurali smo sredstva Zaklade &ldquo;Kultura nova&rdquo; i nakon pet godina dovr&scaron;ili projekt. Za mene je to bio i vrlo osoban projekt, uz Frakciju sam upoznala kazali&scaron;te koje me je profesionalno odredilo, pet godina sam časopis vodila kao glavna urednica, i danas su mi neki od temata referentni.</span></span></p>
<p><span><span>Čitava arhiva je javno i trajno dostupna na [https://frakcija.cdu.hr/pages/ frakcija.cdu.hr] uz kompletnu i pretraživu </span></span><span><span>bibliografiju. Dana&scaron;nja scena izvedbenih umjetnosti, i nezavisna i institucionalna, u svojim </span></span><span><span>zanimljivijim segmentima nastavak je konteksta koji je Frakcija prvo izma&scaron;tala pa i izgradila - </span></span><span><span>vokabular koji koristimo, reference na koje smo kroz Frakciju prvo nabasali i koje su u&scaron;le u na&scaron;e </span></span><span><span>tekstove, performansi i predstave koje smo propustili drugačije zabilježiti već im tragove nalazimo na </span></span><span><span>stranicama časopisa. Arhiva Frakcije je i osobna arhiva mnogih nas koji smo traljavo dokumentirali </span></span><span><span>svoj rad. Upiti oko preostalih primjeraka tiskanog izdanja te oko kori&scaron;tenja arhivirane građe najče&scaron;će dolaze iz institucija vi&scaron;eg obrazovanja, ne samo iz Hrvatske.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>&Scaron;to je s ostalom građom koja je nastala kao rezultat rada organizacije? Koliko ste pažnje </span></span><span><span>posvećivali dokumentiranju rada, postoji li i dalje neka količina nesređene građe koja je teže </span><span>dostupna?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Rijetke su organizacije nezavisne kulturne scene, posebno u tim resursima skromnim godinama </span></span><span><span>kraja devedesetih i početka dvijetisućitih, imale kapaciteta adekvatno dokumentirati svoj rad i </span></span><span><span>arhivirati materijale različitih formata. Nije jo&scaron; bilo online resursa, a uglavnom nije bilo niti fizičkog </span></span><span><span>prostora. Dokumentaciju na&scaron;eg rada ne prikupljaju niti čuvaju službeni arhivi ili muzeji, čime je </span></span><span><span>značajan dio umjetničkog, istraživačkog, teoretičarskog i kritičarskog rada u polju zaboravljen i </span></span><span><span>nedostupan &scaron;iroj javnosti. Postojeće, fragmentirane i često polu-privatne arhive nisu sistematizirane </span></span><span><span>niti adekvatno obrađene, sadrže materijale koje često nije moguće identificirati i kontekstualizirati te </span></span><span><span>nisu dostupne javnosti. Časopisi i biblioteka knjiga su pohranjeni u knjižnicama ali tu je i niz </span></span><span><span>jednokratnih manjih publikacija, plakata, fotografija na klasičnom filmu, VHS kazeta i DVD-a. Znam </span></span><span><span>da je plakat projekta "O radu" na kojem su surađivali <strong>Silvio Vujičić</strong> i <strong>Dejan Dragosavac Ruta </strong></span></span><span><span>otkupio MSU, ne&scaron;to toga je u Centru za dokumentiranje nezavisne kulture, u arhivama suradničkih </span></span><span><span>organizacija i institucija. Ali mnogo građe je izgubljeno, ili nije dostupno jer se nalazi na na&scaron;im </span></span><span><span>računalima (fotografije događanja koje smo organizirali), policama (gdje držim poneki letak i </span></span><span><span>bro&scaron;uru), u ladicama (audio snimke intervjua koje sam vodila za Frakciju na različitim medijima za </span></span><span><span>većinu kojih vi&scaron;e ne posjedujem uređaje), garažama ili &scaron;pajzama (primjerak plakata koji MSU </span><span>sigurno drži u boljim uvjetima).</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>Je li postojao interes istraživača za va&scaron;om arhivskom građom? Na koji način odgovarate na </span></span><span><span>te potrebe?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Kojeg li olak&scaron;anja kada na upit za pojedini članak može&scaron; odgovoriti linkom na arhivu čitavog </span></span><span><span>časopisa! Da, upiti stižu, e-mailom uglavnom, ponekad preko dru&scaron;tvenih mreža. Često i upiti za </span></span><span><span>kontaktom osobe koja je u nekom trenutku surađivala s CDU ili Frakcijom. Materijali kolektivne </span></span><span><span>memorije nastali u vaninstitucionalnom kontekstu su često zanimljivi istraživačima, posebice u </span><span>polju izvedbenih umjetnosti koje u Hrvatskoj institucionalni arhivi neadekvatno prate. </span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>Koliko se u ovom periodu promijenila organizacija? Je li se dogodila smjena generacija i &scaron;to se dogodilo s programima, je li vam bilo važno zadržati njihov kontinuitet ili se usmjerenje organizacije mijenjalo s novim ljudima?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Centra za dramsku umjetnost je od osnivanja 1995. doživio transformaciju kroz četiri generacije </span></span><span><span>umjetnika, istraživača, kustosa, urednika i kulturnih djelatnika - od Vjerana Zuppe i Nenada </span></span><span><span>Puhovskog; Gorana Sergeja Prista&scaron;a, Ivane Sajko, <strong>Agate Juniku</strong>, <strong>Emine Vi&scaron;nić</strong> i Marina Blaževića; </span></span><span><span><strong>Une Bauer</strong>, <strong>Jasne Žmak</strong>, <strong>Gorana Ferčeca</strong> i Olivera Frljića; do <strong>Mile Pavićević</strong>, <strong>Nine Gojić</strong>, <strong>Matije </strong></span></span><span><span><strong>Price</strong>, <strong>Nata&scaron;e Antulov</strong>, <strong>Karle Crnčević</strong>, <strong>Espija Tomičića</strong> i <strong>Lucije Klarić</strong>. Taj vi&scaron;egodi&scaron;nji proces </span></span><span><span>nije bio bez kriza, konceptualnih, financijskih, ali niti bez inovativnih, eksperimentalnih i hrabrih </span></span><span><span>produkcijsko-organizacijskih zaokreta i projekata koji su pratili rast i razvoj hrvatske scene </span></span><span><span>suvremenog kazali&scaron;ta i plesa, interdisciplinarne i novomedijske prakse, te svježe istraživačke </span><span>i teorijske rasprave.</span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong><span><span>Kako je izgledao prijenos organizacijskih znanja, vrijednosti i načela rada na nove članove i </span></span><span><span>članice? Vidite li neki potencijal u organizacijskim arhivskim praksama u svrhu </span></span></strong><strong><span><span>međugeneracijskog prijenosa znanja?</span></span></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span>Prijenos organizacijskih znanja u CDU se većinom odvijao organski prvo kroz suradnju pa kasnije </span></span><span><span>samostalno preuzimanje pojedinih aktivnosti i projekata. Uz ograničene ljudske resurse i čest </span></span><span><span>prekaran rad tijekom svih ovih godina bilo je i proklizavanja. Uz dokumentaciju javnih aktivnosti i </span></span><span><span>izdanja od koristi bi bila i cjelovitija arhiva ugovora, tro&scaron;kovnika, aplikacija i izvje&scaron;taja, dijelom da </span></span><span><span>automatiziramo nužnu administraciju a dijelom jer ponekad kroz dokumente koji čine pozadinu </span><span>na&scaron;ih aktivnosti sva&scaron;ta zanimljivo možemo saznati i sačuvati od zaborava. </span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p><span><span><span><em>Projekt Zajedno smo jači - znanjem protiv krize sufinancirala je Europska unija iz Europskog&nbsp;</em></span></span></span><span><span><em>socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta je 490.680,27 kn od čega se 417.078,23 kn osigurava&nbsp;</em></span></span><span><span><em>iz proračuna EU, a 73.602,04 kn iz državnog proračuna. Sadržaj je isključiva odgovornost Udruge za&nbsp;</em></span></span><span><span><em>promicanje kultura Kulturtreger. Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.&nbsp;</em></span></span><span><span><em>Stajali&scaron;ta izražena u ovom tekstu isključiva su odgovornost Udruge za promicanje kultura&nbsp;</em></span></span><span><span><em>Kulturtreger i ne odražavaju nužno stajali&scaron;te Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Za vi&scaron;e o&nbsp;</em></span></span><span><span><em>EU fondovima: [https://www.esf.hr/ www.esf.hr] i [https://strukturnifondovi.hr/ www.strukturnifondovi.hr].</em></span></span></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><div class="imgc imgc-fluid text-center mb-3">https://ci6.googleusercontent.com/proxy/gs8rCLHhnLuSpZMFYv23Q3Z9vM5h6JYNsYO-X3u20L2Gw0PuBpY4LjvUCbZi-j9ICGyRe9XyWxHC5xnf5Cc0Kz5hK9ltigDniWL2Jz8KvEI7ebWbgekCMRBOsTCQKnKvZSg2rH39KuklLg_o6pw=s0-d-e1-ft#https://bucket.mlcdn.com/a/1105/1105612/images/be9885503641f12eaf234bd3dcbc9808bac99b6c.png</div></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>&nbsp;</p>
<p>&nbsp;</p>
<p>&nbsp;</p></div></div></div></div></div>