Organizirano civilno društvo u Hrvatskoj djeluje već više od dvadeset i pet godina, od čega mnoge organizacije iza sebe imaju po deset ili petnaest godina rada. Pritom njihove organizacijske povijesti, ali i čitava povijest djelovanja ovog segmenta društva nisu nigdje sustavno ni adekvatno bilježene te informacije o njoj najčešće nisu vidljive niti lako dostupne široj javnosti. Osim same ugroženosti i nedostupnosti materijala, u polju se događa smjena generacija, a pojedine organizacije prestaju s radom, zbog čega se sjećanja i informacije polagano gube i zatiru.
Ovakva situacija razlog je goruće potrebe za sustavnim prikupljanjem, arhiviranjem, digitaliziranjem i korištenjem građe proizvedene u kontekstu djelovanja civilnog društva, koja do sada nije bila prepoznata niti u pravno-institucionalnom okviru arhivske djelatnosti niti u pravno-institucionalnom okviru razvoja civilnog društva.
Samim organizacijama civilnog društva nedostaje stručnih znanja i materijalnih resursa za arhiviranje, a specijalizirani fondovi uglavnom su rezervirani za javne ustanove. Iako su formalno otvoreni i za civilno društvo, iz broja i visina potpora inicijativama civilnog društva jasno je da ono nije prepoznato kao relevantno područje u čije dokumentiranje treba ulagati.
Same arhivske i muzejske institucije, pak, načelno su dobronamjerne i otvorene za komunikaciju i suradnju s nezavisnim inicijativama, ali zbog obostranog manjka kapaciteta ozbiljnije se suradnje najčešće ne događaju. Isti problem podkapacitiranosti, dakako, otežava suradnju i unutar samog polja.
U samom polju, ipak, funkcioniraju pojedini nezavisni arhivi i knjižnice koji skupljaju i organiziraju građu te ju nude javnosti na korištenje. Ta građa pritom nije relevantna samo za organizacije koje ju skupljaju, nego za širi kontekst civilnog društva.
S obzirom da su te inicijative osuđene na nepredvidivo projektno financiranje ili gomilu volonterskog posla, najveći izazov predstavlja usustavljivanje i institucionalizacija, odnosno postizanje održivosti razvijenih arhivskih praksi. One su, što zbog nezavidnih radnih uvjeta, što zbog same prirode rada organizacija u civilnom društvu, često inovativne i raznovrsne te na njih nije moguće primijeniti jedinstveni kriterij ili metodu.
U posljednjih nekoliko godina vidljiva je porast svijesti o nužnosti dokumentiranja povijesti civilnog društva te je nekoliko organizacija u polju oformilo neformalnu inicijativu koja ima za cilj potaknuti i unaprijediti djelatnost dokumentiranja tog polja.
Inicijativu su oformile sljedeće organizacije:
Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću
[../../../ Centar za dokumentiranje nezavisne kulture (Kulturtreger/Kurziv)]
Knjižnica “Ranko Helebrant”, Kuća ljudskih prava
Knjižnica Tabula Rasa (Autonomni centar - ACT)
Arhiv Srba u Hrvatskoj (Srpsko narodno vijeće)
Uključene organizacije skupljaju i usustavljuju gradivo nastalo djelovanjem različitih inicijativa u sklopu civilnog društva u Hrvatskoj od početka devedesetih do danas te ga čine dostupnim javnosti. Pritom većina organizacija uključenih u inicijativu već godinama surađuje na razmjeni resursa i vještina, edukaciji i podizanju vidljivosti ove teme.
Inicijativa je do sada ostvarila uspješnu komunikaciju s Uredom za udruge Vlade republike Hrvatske te priprema korake za daljnje djelovanje.
