Admin: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »
21.1.2010
S Tomislavom Medakom razgovaramo o prvih 10 godina rada Multimedijalnog instituta.

Razgovarala: Dea Vidović

[https://mi2.hr/ Multimedijalni institut], programski nositelj net.kulturnog kluba MAMA, jedna je od ključnih organizacija koje su ponudile zamašnjak za razvoj brojnih p...«.

2024-01-30T13:31:06Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate">21.1.2010</div><div class="article-lead">S Tomislavom Medakom razgovaramo o prvih 10 godina rada Multimedijalnog instituta.</div><div class="article-content"> Razgovarala: Dea Vidović [https://mi2.hr/ Multimedijalni institut], programski nositelj net.kulturnog kluba MAMA, jedna je od ključnih organizacija koje su ponudile zamašnjak za razvoj brojnih p...«.

Nova stranica

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate">21.1.2010</div><div class="article-lead">S Tomislavom Medakom razgovaramo o prvih 10 godina rada Multimedijalnog instituta.</div><div class="article-content">
Razgovarala: Dea Vidović

[https://mi2.hr/ Multimedijalni institut], programski nositelj net.kulturnog kluba MAMA, jedna je od ključnih organizacija koje su ponudile zama&scaron;njak za razvoj brojnih projekata te podr&scaron;ku mnogim novim organizacijama na nezavisnoj kulturnoj sceni. Otvorenost, prostorna podr&scaron;ka, progresivne ideje, pogled u tehnolo&scaron;ku budućnost neke su od ključnih svojstava ove organizacije koja je magnetskom privlačno&scaron;ću okupila brojne aktere i pokrenula projekte koji će činiti os dana&scaron;nje mobilizacije građanstva.
Kako je sve počelo i &scaron;to se sve izgranalo iz mi2 i kluba MAMA pobrojao je Tomislav Medak, predsjednik Multimedijalnog instituta.
Multimedijalni institut jedan je od spin-offova Instituta otvoreno dru&scaron;tvo – Hrvatska. Može&scaron; li se prisjetiti kako je sve počelo i &scaron;to je vas nekoliko pojedinaca privuklo zajedničkom radu? 
Multimedijalni institut navr&scaron;io je 2009. desetogodi&scaron;njicu djelovanja, a u maju 2010. desetogodi&scaron;njicu djelovanja navr&scaron;ava i net.kulturni klub MAMA. Sve je započelo procesom odvajanja Instituta otvorenog dru&scaron;tva – Hrvatska od programa koji su nastali u njegovom okrilju: [http://www.hpc.hr/ Hrvatskog pravnog centra], [http://www.institute.hr/o-nama/ Centra za suvremenu umjetnost], [https://cdu.home.blog/ Centra za dramsku umjetnost]... Multimedijalni institut bio je tako zami&scaron;ljen kao nastavak aktivnosti fondacije na razvoju internetske infrastrukture i pismenosti. U tom trenutku u djelovanje organizacije uključuju se lančano osobe koje će obilježiti daljnje usmjerenje organizacije: Marcell Mars, Teodor Celakoski, Vedran Gulin, Vanja Nikolić, Željko Blaće, Petar Milat i ja. Kasnije će nam se pridružiti Ranko Vučinić, Ivana Pavić, Emina Vi&scaron;nić, Ružica Gajić-Gulija&scaron;ević, Tomislav Domes, Aleksandar Erkalović, Bojan Mandić, Branka Sučić, Mario Kolnić, Vi&scaron;eslav Labo&scaron;, Miran Božićević, Vanja Kaluđerčić i jo&scaron; mnogobrojni drugi koji su bili uključeni u organizaciju, projekte i aktivnosti i ne zavrjeđuju ostati ne spomenuti.
Mnogo toga se od tih prvih dana izmijenilo i danas, retrospektivno, možda je bitnije vidjeti kontinuitete koji su karakterizirali na&scaron; rad tijekom tih deset godina nego oko čega smo se okupili u tom času. Rekao bih da su tu tri, četiri elementa. Prvo, raznolikost interesa koje je svaka osoba unosila u djelovanje organizacije, tako da se polaznom interesu za digitalnu kulturu i &scaron;iri dru&scaron;tveni angažman ubrzo pridružio interes za socijalnu teoriju, slobodni softver, slobodnu kulturu, kulturnu politiku, politiku prema mladima, eksperimentalnu muziku, film itd. Drugo, zajednički interes za otvaranje novih polja djelovanja. Treće, želja da djelovanje rezultira dru&scaron;tvenom promjenom, &scaron;to se najče&scaron;će ogledalo u izgradnji &scaron;irokih platformi u cilju transformacije kulturnog i dru&scaron;tvenog sistema odozdo. Konačno, okupljanje zajednica entuzijasta oko na&scaron;ih aktivnosti: DJ-a, muzičara, hakera, teoretičara itd., zajednica čije smo pokretanje i rad potpomagali, ali koje su imale zaseban život. Teme i ljudi modularno su se nakupljali oko organizacijske jezgre.
radio.active je zami&scaron;ljen kao politička provokacija i umjetnički eksperiment, a Multimedijalni institut je bio uključen u proces iniciranja ovoga projekta. Može&scaron; li nam reći ne&scaron;to vi&scaron;e o tome?
Kad već govorim o kontinuitetima kroz desetljeće djelovanja, valja reći da na početku to nije izgledalo sasvim tako, ambicije su dijelom bile drukčije. Neke od njih nisu se ostvarile. Neke jesu. A neke su zaživjele i onda u međuvremenu zamrle. Primjerice, veliki zama&scaron;njak na početku bila je suradnja s udrugom Labinary na pokretanju neprofitnog, prvo internetskog, a kasnije kratkovalnog civilno-dru&scaron;tvenog radija radio.active. Inicijativa je okupila tada veći broj aktivista, mladih novinara, teoretičara, stvaraoca..., međutim sam radio nikada nije pokrenut. radio.active je pokazao da hibridne forme djelovanja prihvaćaju i u njima nalaze izazove primarno ljudi s iskustvom rada u polju novih medija. Većina ljudi okupljena oko radio.activea nije se mogla zamisliti u internetskom radio streamingu, a vrijeme je pokazalo da su bili u pravu: internetski radio, osim kao platforma za distribuirane playliste, nije zaživio. Podcasti su i dalje poprilična margina u ekonomiji pažnje. Međutim, iz te zajednice prvo je proiza&scaron;ao jedan zanimljiv portal, a kasnije je, zajedno sa zagrebačkim Studentskim radijem, ljubljanskim [https://radiostudent.si/ Radio studentom] i beogradskim [https://www.b92.net/ Radio B92], pokrenuta platforma za prekograničnu razmjenu kulturnih programa u regiji [http://www.crossradio.org/ Cross Radio].
Spin-offiranje Multimedijalnog instituta dovelo je do otvaranja kluba MAMA. Kakav ste koncept osmislili za net.kulturni klub MAMA? Klub je od samih početaka zami&scaron;ljen i kao javni prostor koji koriste druge organizacije na nezavisnoj kulturnoj sceni. &Scaron;to leži u pozadini ove ideje?
Jedna od tih ranih ambicija Multimedijalnog instituta bilo je otvaranje javnog prostora. U tom trenutku, 1999, smatrali smo da same internetske tehnologije nisu dovoljne za punu realizaciju njihova potencijala javne komunikacije, okupljanja i kreativnosti, nego da je potreban i prostor okupljanja, prostor gdje će biti na raspolaganju resursi da se dalje gradi na tom potencijalu. Riječ je, također, o trenutku kada gotovo da nije bilo javnih prostora u kojima su neovisni kulturnjaci i drugi civilno-dru&scaron;tveni akteri mogli djelovati. Godinama će se to svoditi na tri slova: [https://attack.hr/ Attack], [http://www.mochvara.hr/ Močvara], MAMA. Tek posljednjih godina svjedoci smo da se ta situacija – uglavnom zahvaljujući udruženim naporima scene – polako mijenja. Međutim, 1999. prostora i resursa za rad i javne aktivnosti nije ba&scaron; bilo. Stoga smo se rano, već u periodu prije otvorenja kluba, poveli načelom da drugima trebamo omogućiti slobodan pristup resursima kojima smo stjecajem okolnosti raspolagali. 
Od otvorenja kluba MAMA 14. maja 2000. to je načelo imalo inkubacijski učinak. Pored na&scaron;ih redovitih programa, otpočetka su programe u prostoru krenule priređivati i druge organizacije civilnog dru&scaron;tva i institucije u kulturi. Okupljali su se tu, također, DJ-i (koji su nakon tih svojih prvih sati na gramofonima stasali u istaknute ličnosti klupske scene), elektronički muzičari (koji će kasnije formirati kolektiv oko izdavačkog projekta za slobodne sadržaje Egoboo.bits), medijski umjetnici, teoretičari, alter-globalizacijski aktivisti, LGBTQ zajednica, ljubitelji anima, hakeri i geekovi (koji će se kasnije okupiti oko [https://www.razmjenavjestina.org/ Razmjene vje&scaron;tina] i dana&scaron;njeg Hacklaba), zaljubljenici u nove tehnologije i mnogi drugi. Uredske prostore za rad tu su, na svojim počecima ili kada bi im zatrebalo, nalazile mnoge istaknute organizacije na nezavisnoj kulturnoj sceni. Premda bi barem neki pojedinci i sve organizacije koje su pridonijele oblikovanju programa u klubu MAMA zaslužile spomen u ovakvoj rekapitulaciji, vi&scaron;e ih je no &scaron;to trpi kratki napor prisjećanja i već iscrpljena pažnja čitatelja.
Već od samih početaka Multimedijalni institut je pored programa u net.kulturnom klubu MAMA organizirao i veće projekte koje je smje&scaron;tao na druge lokacije rasute &scaron;irom grada. Većina tih projekata je uključivala i suradnje s drugim organizacijama na nezavisnoj kulturnoj sceni. Može&scaron; li izdvojiti neke od značajnijih projekata? 
Unatoč centralnoj važnosti net.kulturnog kluba MAMA za na&scaron; rad, Multimedijalni institut uvijek je paralelno imao druge aktivnosti, koje su se zbog modularne organizacije odvijale izvan kluba i često imale vlastiti identitet. Izdvojio bih redovite izložbe novomedijske umjetnosti i kulture: nakon I'm Still Alive, koju je postavio Darko Fritz u Galeriji PM i [https://www.hdlu.hr/ HDLU] povodom otvorenja kluba za net.kulturu MAMA, uslijedile su re:Con kustosa Marcella Marsa i kolektiva [http://www.radioqualia.net/forkingmap/index.html radioqualia], genART kustosa Željka Blaćea u sklopu festivala Critical Upgrade!, runtimeART kustosa Andreasa Broeckmanna i Željka Blaćea, System:hack kustosa Marcella Marsa i Tomislava Medaka, Peer Economies istog kustoskog tima u suradnji s kolektivnom &Scaron;to, kako i za koga/WHW. Nadalje, obrazovni kamp Otokultivator, koji je od 2001. do 2003. organiziran zajedno s [http://www.urk.hr/ Udruženjem za razvoj kulture] i Platformom 9,81 na otoku Visu u biv&scaron;oj kasarni Samogor. [http://humanrightsfestival.org/ Human Rights Film Festival] koji od 2002. organiziramo također u suradnji s URK-om. Muzički projekt Explicit Music koji ima vi&scaron;egodi&scaron;nju suradnju s [https://www.mbz.hr/ Muzičkim biennaleom] Zagreb. Konačno, klaster projekata koji su proiza&scaron;li iz na&scaron;eg interesa za slobodni softver, informacijske slobode i slobodnu kulturu: EGOBOO.bits, hrvatska lokalizacija [http://creativecommons.org/weblog/entry/5227 Creative Commons] javnih licenci i festival slobodne kulture, znanosti i tehnologije [http://boo.mi2.hr/~marcell/www.slobodastvaralastvu.net/www.slobodastvaralastvu.net/FrontPage.html Sloboda Stvarala&scaron;tvu!]
Djelovanje Multimedijalnog instituta ide u 4 smjera. Jedan od njih je vezan uz kritičku digitalnu kulturu i medijski aktivizam.
Na&scaron;e polazi&scaron;te bilo je snažno usidreno u novomedijskome. S jedne strane željeli smo posredovati najnovije tendencije u novomedijskoj umjetnosti, a s druge strane promjenu koju su digitalne i mrežne tehnologije unijele u dru&scaron;tveno-političku dimenziju javnog govora i zajedničkog djelovanja. Nakon smiraja Novih tendencija i Bit Internationala prelamanje kulture i dru&scaron;tvenosti u kibernetici na duže razdoblje postalo je zaboravljena tema. Izuzetak su tu bili rijetki umjetnici i nekolicina osoba okupljenih oko [https://splitfilmfestival.com/ Splitskog filmskog festivala], a zamjetna promjena do&scaron;la je tek tijekom olovnih devedesetih nadiranjem mrežnih tehnologija. [http://www.zamirnet.hr/novaverzija/public_html/?page=index Zamir] i [http://arkzin.net/ Arkzin] otvorili su teren na&scaron;eg djelovanja. Nama su pritom bila bitna tri aspekta: tokovi suvremene medijske umjetnosti, međusobno približavanje dru&scaron;tvenog aktivizma i tehnolo&scaron;ke prakse te taktičko djelovanje u kontekstu u kojem jednosmjerni dominantni mediji gube monopol nad javnim govorom i dru&scaron;tvenim značenjima. Zanimali su nas lukavstvo net.arta, solidarnost alter-globalističkih pokreta, semantička igra culture jamminga.
Međutim, partikularni problemi lokalnog konteksta i izgradnja suradničkih praksi postupno su udaljile na&scaron; interes od tih globalnih tema kraja 1990-ih, početka 2000-ih. Oko 2001. na&scaron; tehnolo&scaron;ki interes kreće zaokupljati pokret za slobodni softver, copyleft i GNU Opća javna licenca kao kompleksan pothvat suradničke proizvodnje bez vlasni&scaron;tva. Otvara nam se praktično pitanje kako proizvodni model slobodnog softvera – gdje svi pridonose i slobodno razmjenjuju, a nitko ne privatizira zajedničko dobro – prenijeti na druge kulturne i &scaron;ire dru&scaron;tvene prakse u koje smo uključeni.
S druge strane, na&scaron; aktivizam kreću zaokupljati strukturna pitanja kulturnog sustava i organiziranja kulturne scene, za&scaron;tite javnih dobara, a kasnije i održivog urbanog razvoja. Pritom se u na&scaron;im akcijama često služimo taktikama koje smo promovirali na početku. Na&scaron;e djelovanje danas bilo bi zanimljiv predmet na&scaron;eg proučavanja nekad.
Pokrenuli ste i izdavački projekt za slobodne digitalne sadržaje – EGOBOO.bits, a ubrzo nakon njega ste realizirali i nekoliko izdanja festivala Sloboda stvarala&scaron;tvu! Kroz ove projekte zagovarate razvijanje tehnolo&scaron;kih i pravnih rje&scaron;enja koja omogućuju pristup digitalnim alatima i kulturnim dobrima (slobodni softver, otvoreni tehnolo&scaron;ki standard i slobodna kultura).
Kao &scaron;to sam rekao, negdje oko 2001. na&scaron;u pažnju kreće privlačiti slobodni softver. U istom tom periodu u klubu MAMA se kreće okupljati mlada generacija muzičara koji muziku skladaju i izvode na osobnim računalima. Zvuk Broda, Blashko, Aesque... Priređuju tjedne svirke. Nastaje neki kolektivni duh razmjene i zajedničkog rada. Marcell tu uviđa nenadanu priliku da poku&scaron;a primijeniti suradnički proizvodni model slobodnog softvera na &scaron;iru kulturnu proizvodnju i pokreće izdavački projekt za slobodne digitalne sadržaje – EGOBOO.bits. Ni po čemu klasična izdavačka etiketa, EGOBOO.bits će tijekom godina okupiti 50-tak pojedinaca i grupa iz Hrvatske i drugih zemalja koji svoju muziku, video, film i tekst objavljuju prvo pod GNU Općom javnom licencom, a kasnije i licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima – kao slobodno djelo koje svatko, bez naknade ili upita može, kopirati i prerađivati. Bit će tu većih i manjih uspjeha, pored već spomenutih, Ghetto Booties, Plazmatik, Labosh, Dada Jihad, No Name No Fame, MistakeMistake, Ana Hu&scaron;man, OXO i mnogobrojni drugi.
Uspjeh EGOBOO.bitsa navest će nas da se usrdnije angažiramo oko pitanja slobodne kulture, pravnih alata i tehnolo&scaron;kih standarda. Godine 2004. lokaliziramo Creative Commons javne licence u hrvatski pravni sustav, a 2005-2007. organiziramo trogodi&scaron;nji festival slobodne kulture, znanosti i tehnologija Sloboda stvarala&scaron;tvu!. Priređujemo predavanja Richarda Stallmana, Ebena Moglena, Lawrencea Lessiga i drugih prvaka slobodnog softvera, slobodne kulture i informacijskih sloboda.
Istovremeno krećemo s razvojem vlastitih slobodnosoftverskih alata, od kojih svakako treba izdvojiti TAMTAM koji nastaje, programerskim radom Aleksandra Erkalovića, u rano doba wiki platformi. TAMTAM kreiramo iz potrebe da razvijemo vlastitu wiki platformu u doba kada Mediawiki, primjerice, jo&scaron; ne nudi dobro sučelje prema velikom broju multimedijskih datoteka, kakvo nam je bilo potrebno za rad stranice EGOBOO.bitsa, kao ni mogućnost prilagodbe vizualnog identiteta brojnim inicijativama i projektima koji su trebali platformu poput wikija.
Slobodna kultura u međuvremenu je postala sveprisutna. Svatko tko se koristi internetom danas zna barem za Wikipediju – slobodnu internetsku enciklopediju koja nastaje zajedničkim radom bezbrojnih anonimnih pisaca na wiki platformi. EGOBOO.bitsu vi&scaron;e nisu potrebni na&scaron;i serveri i na&scaron;a promocija, jer ta zajednica, ti umjetnici i njihovi radovi danas mogu živjeti na mnogobrojnim dru&scaron;tvenim servisima i mrežama na internetu, a EGOBOO.bits ne treba biti vi&scaron;e od zajedničkog nazivnika, taga.
Organiziranjem predavanja, konferencija, izdavanjem knjiga i nizom drugih aktivnosti posredujete najnovije tendencije na području filozofije i socijalne teorije. Koja su ključna polazi&scaron;ta va&scaron;ih odabira i kako se va&scaron;a nastojanja reflektiraju na zajednicu?
Samostvoreni okvir omogućio nam je da se posvetimo temama za koje akademski svijet, iz kojeg smo netom prije iza&scaron;li ili dropali, nije imao interesa i nije imao resursa. Mogli smo odjednom uvoditi teme, izdavati knjige, pozivati predavače, surađivati s organizacijama koji su nama bili formativni ili novina u pogledu teorije i prakse. Oko teorijskog programa past:forward krenula se okupljati i skupina teoretičara-prijatelja. Na&scaron;i su interesi bili sinkretički: biopolitička teorija, teorije globalizacije, normativna teorija, mediologija, filmologija, itd. Premda ne možemo reći da nismo radili na etabliranju nekih na&scaron;ih teorijskih preokupacija, uvijek je bitnija bila raznorodnost mi&scaron;ljenja i popularizacija novih tema. Pored 'velikih imena' koja su privlačila javnost, uvijek su nam bila važna 'skrivena imena' na koja je trebao nagovor. Bitnu ulogu tu igra i na&scaron;a javna biblioteka u kojoj ima nekih 1500 recentnih teorijskih i publicističkih naslova. Međutim, ako bih morao svesti ta nastojanja na jedno polazi&scaron;te, jedan prioritet, onda je to rad na tome da se ponudi novi teorijski aparat, mogućnost rediskripcije, drukčijeg promi&scaron;ljanja na&scaron;e dru&scaron;tvene zbilje.
Od samih početaka radite na jačanju nezavisne kulture i zagovaranju progresivnih kulturnih politika. Kako bi definirao te progresivne kulturne politike i na koji način djelujete u ovom polju? Ujedno kakva je uloga Policy_foruma? 
Poznato je da je na&scaron; kulturni sistem obilježen podjelom na dva posve odijeljena podsistema – javne institucije u kulturi i nezavisne kulturne organizacije – i da su kulturna politika i financijski okvir krojeni prema mjeri javnih institucija u kulturi. Riječ je o jednom naslijeđenom sistemu kojim dominiraju učmalost, zatvorenost, mastodontizam, reprezentativnost, politička podobnost i logika interesa. &Scaron;to ste veći to se vi&scaron;e kačite, bez obzira na kvalitetu va&scaron;eg rada. Ta polarnost kulturnog sistema dodatno je zakitana i političkim nasljeđem devedesetih godina, kada su se institucije spremno upregnule u politički projekt izgradnje hrvatskog duha. To je kontekst u kojemu treba shvatiti progresivne kulturne politike i nastojanje nezavisnih da, kroz &scaron;iroko okupljanje, artikuliraju potrebu promjene sistema odozdo i istovremeno grade autonomne mehanizme za vlastiti razvitak. Nakon gotovo deset godina razvidno je da se sistem u cjelini neće mijenjati, da smo na duže vrijeme osuđeni da manje-vi&scaron;e stojimo na mjestu i da je jedini prostor pomaka u nalaženju mehanizma održivosti nezavisnog kulturnog sektora, a ne promjene sistema u cjelini. Policy_forum nastao je u prvoj polovici 2000-ih, nakon početnog uspjeha [https://www.clubture.org/ Klubture], upravo kao takvo neformalno okupljanje pojedinaca i organizacija koji su bili zainteresirani raditi na kulturnoj politici odozdo.
Multimedijalni institut je inicirao formiranje mreže Klubtura. Može&scaron; li nam opisati kontekst toga vremena? Za&scaron;to je bilo važno pokrenuti mrežu nezavisnih organizacija na nacionalnoj razini? 
Negdje 2001. ili 2002. Institut otvoreno dru&scaron;tvo molio nas je da pomognemo pri stvaranju fondacijske strategije financiranja kulturnih projekata. U to doba u Zagrebu već je bio zamjetan zamah nezavisne kulture, koncentracija kvalitete i kvantitete, a i tada&scaron;nje lokalne kulturne vlasti na čelu s Andreom Zlatar napravile su pomake u financiranju nezavisne kulture. Učinilo nam se potrebno iskoristiti taj moment i predložiti metodologiju kojom bi se potaknuo razvoj organizacija izvan Zagreba, koje su bile prisiljene djelovati u oskudnijim uvjetima i manje dinamičnim sredinama, i razbiti centralističku koncentraciju kulturne proizvodnje u Zagrebu, koja je podjednako bila izražena u nezavisnoj kulturi koliko i u kulturnom sistemu u cjelini. Institut otvoreno dru&scaron;tvo je odlučio poduprijeti početno djelovanje mreže. Ideja je bila jednostavna: svaki kulturni program u sklopu mreže Klubtura morao je putovati između barem tri organizacije u barem tri različita mjesta u Hrvatskoj, Klubtura bi nalazila sredstva za aktivnosti razmjene, predlagači programa bi suodlučivali o optimalnoj raspodjeli sredstava. - Izgradnja autonomnog mehanizma na djelu. I nakon kratkog vremena od pokretanja mreže Klubtura programska razmjena pokazala se uspje&scaron;nom, vidljiva je bila velika geografska i sadržajna disperzija, broj članica porastao je na nekoliko desetaka, članovi su krenuli kulturno-politički djelovati na lokalnoj razini. Klubtura se pojavila na početku jednog ciklusa naglog razvoja nezavisne kulture. Danas nam treba novi.
Pored mreže na nacionalnoj razini, Multimedijalni institut je sudjelovao u pokretanju mreže na lokalnoj razini – Zagreb – Kulturni kapital Evrope 3000. S kojim ste namjerama pokrenuli ovu mrežu i o kakvoj je platformi riječ?
Igra riječima capital/kapital (prijestolnica/kapital) u engleskom imenu platforme Zagreb – Cultural Kapital of Europe 3000 bolje ukazuje na početnu namjeru. Zagrebačke gradske vlasti bile su jedno vrijeme saživljene s idejom da žele Grad kandidirati za Europsku prijestolnicu kulture ne bi li iskoristili taj povod da dodatno ulupaju novac u institucionalnu infrastrukturu i predstavljanje svega onoga čime se eto Hrvatska može predstaviti. U okrilju te dominantne reprezentativne logike, koja je od ranih devedesetih ustrojavala hrvatsku kulturu, istovremeno se događao bankrot dru&scaron;tveno-kritičke uloge kulture. Eklatantno nestajanje socijalnog kapitala u dru&scaron;tvu i razgradnja javnog ostajalo je van horizonta kulture u službi nacionalne ideologije.
Stoga se nekolicina zagrebačkih organizacija nezavisne kulture – početno četiri organizacije: Centar za dramsku umjetnost, &Scaron;to kako i za koga/WHW, Platforma 9,81 i Multimedijalni institut, a kasnije jo&scaron; četiri: [https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/404/ Kontejner], [https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/401/ BLOK], Community art i [https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/396/ Bacači sjenki] – odlučila na eksperiment polazeći od jedne drukčije vizije kulture: nova dru&scaron;tveno-kritička uloga kulture mora krenuti od suradnje. Tri godine intenzivno ćemo djelovati na interdisciplinarnim suradnjama, poku&scaron;avajući proizvesti maksimalno iz na&scaron;ih raznorodnih kompetencija, ali onda transdisciplinarno uložiti tu novu praksu i znanje u djelovanje na za&scaron;titi javnoga i promjeni sistema. Taj eksperiment dobio je podr&scaron;ku [https://www.kulturstiftung-des-bundes.de/en Njemačke savezne fondacije za kulturu] i dana&scaron;nje fondacije [https://www.erstestiftung.org/en/ Erste banke], &scaron;to je u razdoblju 2003-2006. omogućilo realizaciju velikog broja programa među tim organizacijama.
Međutim, stvarni značaj i uspjeh te platforme pokazat će se u djelovanju na za&scaron;titi javnih dobara i promjeni gradske politike. Aktivnosti kao &scaron;to su Nevidljivi Zagreb i Operacija:grad u kompleksu Badel–Gorica u direktnoj su vezi s procesom dono&scaron;enja deklaracije Nezavisna kultura i mladi u Gradu Zagrebu, kojom se gradska vlast pod gradonačelnikom Bandićem obavezala rje&scaron;avati lo&scaron; položaj nezavisne kulture i mladih, čuvati industrijsku ba&scaron;tinu za javnu namjenu i surađivati s civilno-dru&scaron;tvenim akterima. Danas, nakon četiri godine sukoba s tom vla&scaron;ću, koji su, između ostalog, rezultirali političkim progonom i zatvaranjem Močvare, znamo da je to bilo obećanje dano s jednom velikom figom u džepu. Iz tog procesa, međutim, rodio se početni impuls inicijative [https://pravonagrad.org/ Pravo na grad], a nakon jo&scaron; jedne predizborne kampanje četiri godine kasnije, u kojoj su se 'padavičarski' ispunjavala obećanja iz prethodne, osnovana je napokon mje&scaron;ovita civilno-dru&scaron;tveno-javna institucija [https://www.pogon.hr/ Centar za nezavisnu kulturu i mlade]. To je politika malih koraka do konačnog iscrpljenja.
Nezavisna kulturna scena je pro&scaron;la kroz niz faza tijekom svoga razvoja. Je li započela faza njene institucionalizacije i profesionalizacije ili zbog neadekvatnog sustava, njegove neprovedene transformacije te nepostojanja strategije kulturnih politika, jo&scaron; uvijek nisu ostvareni uvjeti za ovu fazu? 
Nezavisna kulturna scena doživjela je nagli uzlet u prvoj polovici dekade. U strukturnom smislu do&scaron;lo je do djelomične profesionalizacije ili prelaska iz volonterstva u siroma&scaron;ki profesionalizam. Sredstva u međuvremenu oti&scaron;lih stranih fondacija za nekolicinu organizacije nadomjestili su programi [https://zaklada.civilnodrustvo.hr/ Nacionalne zaklade za razvoj civilnog dru&scaron;tva]. No, kulturni sistem nije se promijenio. U ovim godinama recesije prvi na panju na&scaron;li su se nezavisni. Nakon godina djelovanja u uvjetima podfinanciranosti, dosegnutih financijskih plafona potencijalu za daljnji razvoj unatoč, socijalne nesigurnosti, nemogućnosti da se stvoreno znanje dalje institucionalno reproducira, potreban je novi zama&scaron;njak nezavisnoj kulturi, novi razvojni ciklus. Moguće otvaranje tog ciklusa pretpostavljalo bi rje&scaron;avanje starih akutnih problema dostupnosti adekvatnih prostora za produkciju i osnivanje fondacije za nezavisnu kulturu, ali također nove instrumente kao &scaron;to su vi&scaron;egodi&scaron;nje programsko financiranje, značajniji poticaji za djelovanje u međunarodnom prostoru, bolje sufinanciranje za EU sredstva, ulaganje u ljude ili institucionalizacija stečenog znanja.
Koji su planovi za budućnost i je li ih uopće moguće imati kada jo&scaron; uvijek nisu osigurani uvjeti za dugoročnu stabilnost scene pa tako i Multimedijalnog instituta?
Jednogodi&scaron;nji financijski ciklusi i jednogodi&scaron;nji produkcijski ciklusi nisu osnova za stabilnost. U programskom radu mi dijelimo sudbinu scene. Također, na&scaron;a prostorna situacija i dalje je neizvjesna, iako je gradska vlast dala obećanje da će rije&scaron;iti prostore Centra za nezavisnu kulturu i mlade, Močvare, Attacka i Mame. Institucionalni planovi dugoročno su vi&scaron;e okrenuti jačanju pojedinih programa, proizvodnji znanja i policy ekspertize. Nadamo se da će novootvoreni Hacklab i zajednica tehničkih entuzijasta nastaviti kontinuitet rada u polju slobodnog stvarala&scaron;tva i suradnje. Na&scaron;u budućnost, međutim, uvijek smo vezivali uz pomake u kontekstu. Danas, na&scaron;e oči uperene su u Var&scaron;avsku.
***
Foto: Marcel Marcell</div></div>

UsmenaPovijest:Oči uperene u kontekst - Povijest promjena