Admin: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »
4.11.2015
Mate Maleš govori o više od deset godina sinjske udruge S.K.U.P, suradnjama na sceni, nekadašnjem društveno-kulturnom centru te skvotiranoj vojarni u centru grada.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Rad mladih organizacija, odnosno organizacija koje su na nezavisnoj sceni aktivne u po...«.

2024-01-30T13:31:52Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate">4.11.2015</div><div class="article-lead">Mate Maleš govori o više od deset godina sinjske udruge S.K.U.P, suradnjama na sceni, nekadašnjem društveno-kulturnom centru te skvotiranoj vojarni u centru grada.</div><div class="article-content"> Razgovarala: Matija Mrakovčić Rad mladih organizacija, odnosno organizacija koje su na nezavisnoj sceni aktivne u po...«.

Nova stranica

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate">4.11.2015</div><div class="article-lead">Mate Maleš govori o više od deset godina sinjske udruge S.K.U.P, suradnjama na sceni, nekadašnjem društveno-kulturnom centru te skvotiranoj vojarni u centru grada.</div><div class="article-content">
Razgovarala: Matija Mrakovčić

Rad mladih organizacija, odnosno organizacija koje su na nezavisnoj sceni aktivne u posljednjih nekoliko godina te organizacija koje vode mladi, najče&scaron;će nije jo&scaron; stekao veliku vidljivost ili organizacijsku stabilnost, dok istovremeno ukazuje na aktualni razvoj scene, nove umjetničke tendencije i modele organizacije. Osim &scaron;to predstavljaju noviju generaciju stasalu na nezavisnoj kulturnoj sceni koja je ba&scaron;tinila metode organiziranja, suradnje i zagovaranja nezavisnih aktera čiji su intervjui objavljivani u arhivu Abecede nezavisne kulture, tim je organizacijama zajedničko to &scaron;to svoje programe realiziraju u prostorima koji u njihovim lokalnim zajednicama funkcioniraju kao svojevrsni dru&scaron;tveno-kulturni centri mlađe generacije. Nakon pro&scaron;logodi&scaron;njeg mapiranja prostornih resursa u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Rijeci, Puli, Splitu i Zadru, u ovoj seriji donosimo intervjue s organizacijama iz &Scaron;ibenika, Koprivnice, Varaždina, Sinja i Osijeka. [[UsmenaPovijest:Trudimo se, ali treba biti strpljiv|Nakon]] Zrinke &Scaron;ajn iz Centra za mlade Grada Varaždina i [[UsmenaPovijest:Ovo je ključan trenutak koprivničke scene|intervjua]] s Andrejom Salajec iz koprivničkog Foruma udruga nezavisne kulture, donosimo razgovor s Matom Male&scaron;om iz [http://www.skup-sinj.hr/home/ Sinjskog kulturnog urbanog pokreta] (S.K.U.P.).
Sinjski kulturni urbani pokret osnovan je sada već daleke 2004. godine. Čime ste se i s kojim ciljem pretežno bavili u posljednjih deset godina? Na koji bi način opisao proteklih deset godina angažmana na nezavisnoj kulturnoj sceni?
Zapravo smo s radom počeli i ranije, ali smo se 2004. godine registrirali. Počeli smo s organiziranjem svirki jer je u to vrijeme alternativna kulturna scena u Sinju bila mrtva, a svirke lokalnih bendova su se rijetko održavale. U to vrijeme su instrumenti i glazbena oprema počeli biti sve dostupniji, dosta se srednjo&scaron;kolaca počelo baviti glazbom, osnivali su se bendovi. Počela se stvarati sinjska metal scena pod utjecajem razvoja gothic i melodic death metal glazbe koja je u to vrijeme bila jaka u Europi. Također, počeli su se osnivati i rock bendovi u Sinju. Puno bendova, ali malo prostora i inicijative za organizaciju svirki dovelo je do osnivanja udruge koja bi bila zadužena za rje&scaron;avanje tog problema. Nakon svirki, počeli smo s vremenom organizirati izložbe, projekcije filmova, festival elektronske glazbe, i druge kulturne sadržaje koji su postajali sve raznovrsniji kako smo se &scaron;irili članstvom koje je donosilo nove ideje.
Može&scaron; li nam približiti situaciju u Sinju po pitanju nezavisne kulturne scene i scene mladih, njenih aktera i događanja? Postoji li u Sinju svijest o postojanju kulturne scene koja nije institucionalna, koja promiče drugačije umjetničke i kulturne prakse od onih tradicionalnih? Kakva je "službena" kulturna ponuda?
Nezavisna kulturna scena se vi&scaron;e od deset godina vrti oko S.K.U.P.-a, ne&scaron;to kraće i oko udruge [https://hr-hr.facebook.com/suk.sinjskaumjetnickakomuna S.U.K.], te [https://www.facebook.com/udruga.upsus/?fref=ts UPSUS] - Udruge za promicanje suvremene umjetnosti Sinj koja je osnovana prije neke dvije godine. Svijest o postojanju neinstitucionalne kulturne scene u Sinju postoji i jako je ra&scaron;irena. Događaji u organizaciji spomenutih udruga imaju od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća posjetitelja. Organiziramo događaje koji se redovno održavaju godinama i svi znaju da ih svake godine mogu očekivati. To su, naprimjer, festival S.A.R.S. koji je održan 13 godina za redom, S.K.U.P.-ove projekcije filmova koje se održavaju deset godina, zatim su tu S.U.K.-ov Gljevstok, te Ka&scaron;etarnica u organizaciji UPSUS-a.
Službena kulturna ponuda je vezana uglavnom uz Dane Alke i Velike Gospe. To se svodi na alkarske svečanosti, nastupe klapa, razne izložbe i poneki koncert. Na&scaron;a cilj je pokazati da Sinj ima kulturnu ponudu i izvan Dana Alke i Velike Gospe koje traju oko mjesec dana.
Koliko su suradnje s drugim udrugama, organizacijama, mrežama i pojedincima izvan Sinja važne za lokalnu scenu? Postoje li neki akteri s kojima su suradnje omogućile opstanak i udruge i nezavisne scene u Sinju?
Suradnja S.K.U.P.-a i S.U.K.-a postoji od osnivanja S.U.K.-a. Ta suradnja je najveća oko uređenja i održavanja prostora u [https://www.facebook.com/vojarnasinj/ biv&scaron;oj vojarni] Ivani&scaron; Nelipić. Surađujemo i s drugim udrugama i organizacijama s kojima dijelimo ideje, program, pomažemo jedni drugima, itd. To su naprimjer udruga mladih [https://www.facebook.com/actus3lj/ ACTUS] iz Trilja koja organizira glazbeni festival Parkin' Trilj, a članovi udruge pomažu i nama u organizaciji na&scaron;ih događaja kad je potrebno. Zajedno smo organizirali i jednu izložbu, te projekciju filma Bore Leeja u Trilju. Važna nam je i suradnja s mrežom udruga [https://clubture.org/ Clubture] koja nam je već tri puta financirala turneju. Uvijek smo otvoreni za suradnju i rado se odazivamo na sve pozive drugih organizacija.
Tijekom godina rada uglavnom ste, u nedostatku prostora za rad i prezentaciju istog, svoja događanja organizirali na otvorenom. Možete li nam približiti (tada&scaron;nju) situaciju u Sinju po pitanju prostora za rad i prezentaciju rada udruga u kulturi? 
U samom početku smo sve događaje organizirali uglavnom na otvorenom, a to su bile uglavnom svirke. Problem otvorenog prostora je taj &scaron;to ovisite o vremenskim prilikama. Prve svirke smo organizirali u Alkarskim dvorima koji su se 2007. godine počeli obnavljati, pa smo se prebacili na ko&scaron;arka&scaron;ko igrali&scaron;te u centru grada. Priliku da dobijemo prostor za rad imali smo dosta rano. To je bio prostor Doma mladih koji je 2006. godine privatiziran. Neko kratko vrijeme smo tu održavali dio programa, ali politika je (u dva navrata) odlučila da je bolje da se privatnik okoristi tim prostorom. Problem s prostorom je djelomično rije&scaron;en skvotiranjem biv&scaron;e vojarne Ivani&scaron; Nelipić. Vojarna ipak ne bi trebala biti trajno rje&scaron;enje, barem ne gledajući stanje u kojem sada djelujemo, a to je nedostatak osnovnih uvjeta za rad.
Može&scaron; li nas upoznati s tim kako je funkcionirao Dom mladih kao onda&scaron;nji dru&scaron;tveno-kulturni centar? 
Dom mladih u Sinju izgrađen je od samodoprinosa njegovih građana kao prostor namijenjen mladima. Naime, svakom je zaposlenom od neto plaće dio (2% ili 3-5%) izdvajan u posebni fond za financiranje ovog projekta. Prema prvotnom rje&scaron;enju arhitekta Jerka Ro&scaron;ina, Dom mladih je trebao sadržavati dvoranu za zbor, kazali&scaron;te i folklor, veliku polivalentnu dvoranu kapaciteta 650 sjedećih mjesta, klub mladih s prostorom za &scaron;ah i TV, biblioteku, čitaonicu i prateće sadržaje. Sve to je trebalo biti na povr&scaron;ini od 2700 metara četvornih. Iako sagrađen u manjem obujmu od predviđenog, objekt je svečano otvoren i pu&scaron;ten u rad 28. lipnja 1986. Činjenica da zgrada nije dovr&scaron;ena do kraja i uvjeti nisu bili od početka idealni, nije mnogo utjecala na odvijanje kvalitetne programske djelatnosti.
&Scaron;to se tiče programa koji se odvijao u Domu mladih od njegova otvaranja samo jedan dio bilo je obrazovanje odraslih i dopunsko obrazovanje, &scaron;kola stranih jezika (koja je izazvala veliki interes pa je nekoliko stotina sugrađana upisalo tečajeve talijanskog, engleskog i njemačkog jezika), kompjutorski tečaj (ba&scaron; je tako nazvan) na kojem su se učili tada temeljni informatički jezici Basic i takozvani ma&scaron;inski jezik, &scaron;kola gitare, folklorna i pjevačka sekcija, likovne izložbe, koncertna događanja, kazali&scaron;na predstave, dramski studio, buvlje pijace subotom, slu&scaron;aonice, projekcije filmova i snimki rock koncerata na velikom platnu. Uz navedene sadržaje u sklopu Doma mladih nalazila se knjižnica koja jo&scaron; radi, i auto &scaron;kola. Sinj, iako mali grad na periferiji, zahvaljujući ovom prostoru bio u toku suvremenih urbanih događanja i promjena koje su se događale u većim sredinama.
Zajedno s udrugom S.U.K. 2009. skvotirali ste biv&scaron;u vojarnu Ivani&scaron; Nelipić u užem centru grada. Možete li nam opisati kako je i za&scaron;to do toga do&scaron;lo i kako se situacija dalje razvijala?
Skvotiranje vojarne je započeo S.U.K. Uskoro smo im se pridružili i zajedno uredili prostorije za rad udruga i održavanje koncerata. Do zauzimanja prostora u vojarni je do&scaron;lo jer nam je trebao prostor za svirke, a imali smo pred sobom vi&scaron;e od deset objekata koji su propadali i bili svakodnevno godinama uni&scaron;tavani. Grad godinama nije imao nikakvo rje&scaron;enje za ponuditi pa smo jednostavno u&scaron;li u vojarnu i počeli sebi uređivati prostor.
Tada je navedeni prostor bio u vlasni&scaron;tvu MORH-a pa smo imali problema s vojnom policijom koja nas je par puta istjerala iz prostora, ali bez ikakvih prijava. MUP nije imao nikakve ovlasti nad tim prostorom pa nisu smjeli ulaziti i oni nas tada nisu ometali. Uskoro smo dobili pisanu dozvolu ministarstva za organizaciju nekih događaja, ali onda je nakon par mjeseci prostor pre&scaron;ao u vlasni&scaron;tvo RH. Tada je policija dobila ovlasti za ulazak i imali smo nekih problema u početku, ali opet je pro&scaron;lo bez prekr&scaron;ajnih i kaznenih prijava. 
Kada je prostor dodijeljen Gradu prije nekoliko godina dobili smo usmeno jamstvo da nas nitko neće dirati. Od tada je na&scaron; program u vojarni redovan i djelujemo polulegalno. Za svaki događaj koji organiziramo dobijemo dozvolu Grada i onda to prijavimo policiji.
Detaljni plan uređenja grada Sinja iz 2012. predvidio je u vojarni svega 15 posto prostora za javne i dru&scaron;tvene sadržaje. Kakav je stav va&scaron;e inicijative po tom pitanju? Kakvih sadržaja nedostaje u Sinju i na koji bi se način vojarna mogla i trebala koristiti?
To je pitanje na koje bi struka dala puno bolji odgovor. Mi iz udruga smo 2012.g. imali prvi okrugli stol na tu temu i dali smo neke svoje prijedloge. Kasnije smo se također izja&scaron;njavali o tom pitanju, no odlučeno je da će se najveći dio prostora koristiti za staračke domove. Već 2010. smo obavije&scaron;teni da je na&scaron; boravak u vojarni pri kraju jer dolaze investitori koji će tu graditi staračke domove. Do danas niti jedna ponuda investitora za izgradnju staračkih domova nije stigla na adresu Grada. Vojarna je vi&scaron;e od 10 godina napu&scaron;tena i jedino u njoj djeluju S.K.U.P. i S.U.K., te odnedavno boksački klub. No, mi svi zajedno koristimo manje od 1% ukupnog prostora koji ima povr&scaron;inu od gotovo 50 000 m2. 
Puno udruga koje nemaju prostor za rad moglo bi se tu useliti. Ovakvo stanje u kojem vojarna stoji napu&scaron;tena i propada nikome ne odgovara, ali se malo radi na tome da se ne&scaron;to promijeni.
Trenutno u Hrvatskoj postoji vi&scaron;e inicijativa koje se zalažu za osnivanje dru&scaron;tveno-kulturnog centra (u Karlovcu, Splitu, Čakovcu...). Razgovara li se u Sinju o dru&scaron;tveno-kulturnom centru, i ako da, kakav sadržaj on podrazumijeva, a kakav model upravljanja? 
Mi smo imali dru&scaron;tveno-kulturni centar koji je bio javno dobro sve dok nije privatiziran. To je bio Dom mladih. O novom dru&scaron;tveno-kulturnom centru pod nazivom '"multimedijalni centar" razgovara se samo uoči izbora od strane raznih političkih opcija.
Postoji vi&scaron;e načina upravljanja tim prostorom. Moguće je da Grad zaposli jednu kvalificiranu osobu iz svih udruga korisnika koja će se kao profesionalac brinuti o tom prostoru. Moguće je osnivanje nove ustanove sa upravom koja bi vodila prostor, zatim demokratsko vođenje centra od strane svih udruga po demokratskom načelu - jedna udruga jedan glas, itd. O tome ćemo se dogovoriti onda kada vidimo da se bliži izgradnja tog centra. Za sada je to nažalost daleka budućnost.
Postoje li primjeri modela kori&scaron;tenja i upravljanja prostorima u javnom vlasni&scaron;tvu, u domaćem i stranom kontekstu, koji su utjecali na va&scaron;e promi&scaron;ljanje prostorne problematike i na koji način?
Kada smo prvi put čuli da postoji mogućnost izgradnje multimedijalnog centra u Sinju dosta smo radili na tome da isplaniramo kako bi na&scaron; model upravljanja izgledao. Uzimali smo primjere iz raznih gradova i proučavali. Neki od primjera su bili Dom mladih u Splitu i Pogon Jedinstvo u Zagrebu. Kako je to, ponavljam, daleka budućnost, imat ćemo vremena isplanirati način na koji ćemo upravljati tim prostorom. Sada kada vojarnu koristimo sa udrugom S.U.K. nemamo problema oko upravljanja. Svatko čisti prostorije svoje udruge, a zajedničke prostore zajedno održavamo. Oko termina organizacije pojedinog događaja se lako dogovorimo. Smatramo da bi se na isti način lako dogovorili i da jo&scaron; nekoliko udruga s nama dijeli isti prostor.</div></div>

UsmenaPovijest:Koraci ka promjeni - Povijest promjena