Aktivnosti:Arhiviranje izostavljenih narativa - Povijest promjena

Andrijana u (test) 15:27, 10. studenoga 2023.

2023-11-10T15:27:03Z

←Starija inačica		Inačica od 10. studenoga 2023. u 17:27
Redak 36:		Redak 36:
	<p dir="ltr"><span>Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog dru&scaron;tva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihten&scaron;tajna i Norve&scaron;ke u okviru EGP grantova.</span></p>		<p dir="ltr"><span>Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog dru&scaron;tva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihten&scaron;tajna i Norve&scaron;ke u okviru EGP grantova.</span></p>
	<div class="imgc imgc-fluid text-center mb-3">[[Datoteka:Active-citizens-fund-400.png]]</div>		<div class="imgc imgc-fluid text-center mb-3">[[Datoteka:Active-citizens-fund-400.png]]</div>

	~~<gallery mode=packed>~~
	~~</gallery>~~
	</div></div></div></div></div>		</div></div></div></div></div>

Andrijana u (test) 15:25, 10. studenoga 2023.

2023-11-10T15:25:47Z

←Starija inačica		Inačica od 10. studenoga 2023. u 17:25
Redak 35:		Redak 35:
	<p dir="ltr"><span>Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.</span></p>		<p dir="ltr"><span>Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.</span></p>
	<p dir="ltr"><span>Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog dru&scaron;tva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihten&scaron;tajna i Norve&scaron;ke u okviru EGP grantova.</span></p>		<p dir="ltr"><span>Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog dru&scaron;tva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihten&scaron;tajna i Norve&scaron;ke u okviru EGP grantova.</span></p>
	~~<p><br />~~<div class="imgc imgc-fluid text-center mb-3">~~https~~:~~//lh3.googleusercontent.com/e8JW2AU4QtplFwlmNPuhEkc~~-~~heJvhJkfPNRuiJcF8J0B84oFqzNGDfXP~~-~~RZZTLDxT3xzlwi3W8X__RwSxZiwoudk70AxE~~-~~QLn5sdHF-n1q_HEEVEW6kKiG16skGOSVoN9SVlEAfl0qStjRMwf6ABy6k~~</div>~~</p>~~<gallery mode=packed>		<div class="imgc imgc-fluid text-center mb-3">[[Datoteka:Active-citizens-fund-400.png]]</div>

			<gallery mode=packed>
	</gallery>		</gallery>
	</div></div></div></div></div>		</div></div></div></div></div>

Admin u (test) 11:38, 8. studenoga 2023.

2023-11-08T11:38:59Z

←Starija inačica		Inačica od 8. studenoga 2023. u 13:38
Redak 1:		Redak 1:
	<div class="article-image"><div class="imgc imgc-fluid imgc-w-100">[[File:Large secondary-archive.jpg]]</div></div><div class="row activity"><div class="col-12 offset-sm-1 col-sm-10"><div class="row"><div class="col-12 col-sm-5"><div class="contentHeader"><h1 class="firstHeading">{{PAGENAME}}</h1></div><p>12.9.2023</p></div><div class="col-12 col-sm-7"><div class="article-lead"><p>O ciljevima i funkcioniranju "Secondary Archivea", platforme posvećene nezapadnoj europskoj umjetnosti iz perspektive umjetnica, s Igom Marijom Szczepańskom razgovarala je Tihana Bertek.		<div class="article-image"><div class="imgc imgc-fluid imgc-w-100">[[File:Large secondary-archive.jpg]]</div></div><div class="row activity"><div class="col-12 offset-sm-1 col-sm-10"><div class="row"><div class="col-12 col-sm-4"><div class="contentHeader"><h1 class="firstHeading">{{PAGENAME}}</h1></div><div class="headingDate"><p>12.9.2023</p></div></div><div class="col-12 col-sm-8"><div class="article-lead"><p>O ciljevima i funkcioniranju "Secondary Archivea", platforme posvećene nezapadnoj europskoj umjetnosti iz perspektive umjetnica, s Igom Marijom Szczepańskom razgovarala je Tihana Bertek.
	</p></div><div class="article-content"><p dir="ltr">[https://secondaryarchive.org/ <span>Secondary Archive</span>]<span>, koji bismo u domaćem kontekstu mogle prevesti kao </span><span>Drugotni arhiv</span><span>, je online platforma kojoj je cilj ispričati povijest nezapadne europske umjetnosti iz perspektive umjetnica, kustosica i teoretičarki, koje službeni povijesno-umjetnički narativ često izostavlja. Arhiv obuhvaća period od kraja Drugog svjetskog rata do danas, a sastoji se od baze umjetnica iz srednje i istočne Europe, koje vlastitim glasom progovaraju o svom radu, kao i od kritičkih tekstova koji rasvjetljavaju njihov kontekst djelovanja te dru&scaron;tveno-političke okolnosti koje su oblikovale (često feministički intonirane) umjetničke prakse u regiji. Arhiv je 2021. godine pokrenula poljska </span>[http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ <span>Zaklada Katarzyna Kozyra</span>]<span>, a u samo par godina postojanja doživio je nekoliko nadogradnji te danas predstavlja već impozantan broj umjetnica. O ciljevima i funkcioniranju arhiva, partnerstvima i planovima, ali i izazovima s kojima se susreću, razgovarale smo s </span><span>Igom Marijom Szczepańskom</span><span>, direktoricom </span>[http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ <span>Zaklade Katarzyna Kozyra</span>]<span> (dalje u tekstu: KKF). </span></p>		</p></div><div class="article-content"><p dir="ltr">[https://secondaryarchive.org/ <span>Secondary Archive</span>]<span>, koji bismo u domaćem kontekstu mogle prevesti kao </span><span>Drugotni arhiv</span><span>, je online platforma kojoj je cilj ispričati povijest nezapadne europske umjetnosti iz perspektive umjetnica, kustosica i teoretičarki, koje službeni povijesno-umjetnički narativ često izostavlja. Arhiv obuhvaća period od kraja Drugog svjetskog rata do danas, a sastoji se od baze umjetnica iz srednje i istočne Europe, koje vlastitim glasom progovaraju o svom radu, kao i od kritičkih tekstova koji rasvjetljavaju njihov kontekst djelovanja te dru&scaron;tveno-političke okolnosti koje su oblikovale (često feministički intonirane) umjetničke prakse u regiji. Arhiv je 2021. godine pokrenula poljska </span>[http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ <span>Zaklada Katarzyna Kozyra</span>]<span>, a u samo par godina postojanja doživio je nekoliko nadogradnji te danas predstavlja već impozantan broj umjetnica. O ciljevima i funkcioniranju arhiva, partnerstvima i planovima, ali i izazovima s kojima se susreću, razgovarale smo s </span><span>Igom Marijom Szczepańskom</span><span>, direktoricom </span>[http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ <span>Zaklade Katarzyna Kozyra</span>]<span> (dalje u tekstu: KKF). </span></p>
	<p><strong id="docs-internal-guid-057fdec0-7fff-b4e1-5088-9c1b4dabe73c"> </strong></p>		<p><strong id="docs-internal-guid-057fdec0-7fff-b4e1-5088-9c1b4dabe73c"> </strong></p>

Admin u (test) 09:19, 20. listopada 2023.

2023-10-20T09:19:14Z

Nova stranica

<div class="article-image"><div class="imgc imgc-fluid imgc-w-100">[[File:Large secondary-archive.jpg]]</div></div><div class="row activity"><div class="col-12 offset-sm-1 col-sm-10"><div class="row"><div class="col-12 col-sm-5"><div class="contentHeader"><h1 class="firstHeading">{{PAGENAME}}</h1></div>12.9.2023</div><div class="col-12 col-sm-7"><div class="article-lead">O ciljevima i funkcioniranju "Secondary Archivea", platforme posvećene nezapadnoj europskoj umjetnosti iz perspektive umjetnica, s Igom Marijom Szczepańskom razgovarala je Tihana Bertek.
</div><div class="article-content">[https://secondaryarchive.org/ Secondary Archive], koji bismo u domaćem kontekstu mogle prevesti kao Drugotni arhiv, je online platforma kojoj je cilj ispričati povijest nezapadne europske umjetnosti iz perspektive umjetnica, kustosica i teoretičarki, koje službeni povijesno-umjetnički narativ često izostavlja. Arhiv obuhvaća period od kraja Drugog svjetskog rata do danas, a sastoji se od baze umjetnica iz srednje i istočne Europe, koje vlastitim glasom progovaraju o svom radu, kao i od kritičkih tekstova koji rasvjetljavaju njihov kontekst djelovanja te dru&scaron;tveno-političke okolnosti koje su oblikovale (često feministički intonirane) umjetničke prakse u regiji. Arhiv je 2021. godine pokrenula poljska [http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ Zaklada Katarzyna Kozyra], a u samo par godina postojanja doživio je nekoliko nadogradnji te danas predstavlja već impozantan broj umjetnica. O ciljevima i funkcioniranju arhiva, partnerstvima i planovima, ali i izazovima s kojima se susreću, razgovarale smo s Igom Marijom Szczepańskom, direktoricom [http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/ Zaklade Katarzyna Kozyra] (dalje u tekstu: KKF). 
 
Za početak, možete li nam reći kako je arhiv nastao? Za&scaron;to ba&scaron; taj naziv – Drugotni arhiv?
Kao &scaron;to sam naziv Zaklade govori, njena osnivačica je poljska umjetnica Katarzyna Kozyra, koja je, potaknuta vlastitim iskustvima, odlučila pobolj&scaron;ati položaj umjetnica iz regije te podržati njihov rad. Zaklada je općenito fokusirana na promicanje mladih i neafirmiranih umjetnica, ali i na davanje vidljivosti umjetnicama starije generacije koje možda nisu dobile pozornost koju zaslužuju. U tom kontekstu, arhiv se u nekom trenutku prirodno nametnuo kao ideja, i zapravo je jedinstven jer dosad nije bilo sličnih inicijativa u ovoj regiji. Arhiv stvaraju same umjetnice, one pi&scaron;u tekstove o svom radu, a mi samo facilitiramo cijeli proces.
&Scaron;to se tiče naziva arhiva, vodile smo se činjenicom da kroz povijest (umjetnosti) reprezentacija nije bila u na&scaron;im rukama, već su žene bile smatrane “drugim spolom,” a umjetnice inferiorne umjetnicima. Odlučile smo se poigrati time, prisvojiti taj drugotni položaj koji nam je nametnut.
Za&scaron;to je arhiv fokusiran ba&scaron; na srednju i istočnu Europu?
Zemlje srednje i istočne Europe imaju zajedničku povijest jer su doživjele slične oblike ugnjetavanja. Primjerice, dok su nakon Drugog svjetskog rata mnoge zapadne zemlje doživjele procvat, na&scaron;a regija bila je suočena s brojnim izazovima. U posljednje vrijeme ponovo se javlja potreba za progresivnim inicijativama koje bi omogućile međusobnu podr&scaron;ku budući da u cijeloj Europi, ali posebno u zemljama srednje i istočne Europe, ponovo jačaju represivni sustavi, ekstremno desni pokreti, državna cenzura, itd. To osobito vrijedi za Poljsku, ali i neke druge zemlje.
Koliko trenutno ima umjetnica u arhivu? Jesu li sve uključene umjetnice živuće?
Imamo [https://secondaryarchive.org/index/ vi&scaron;e od 400 umjetnica] iz devet zemalja. Većina njih su živuće budući da smo fokusirane na poslijeratne generacije te na mlade umjetnice. Nažalost, neke umjetnice vi&scaron;e nisu s nama, no ako su slabije poznate a imale su značajnu ulogu, nastojimo i njih uvrstiti. U takvim slučajevima tekstove ne pi&scaron;u one same, već kustosi_ice, koristeći arhivske materijale poput dnevničkih zapisa, izjava i postojećih tekstova. Trudimo se pisati iz prvog lice &scaron;to je vi&scaron;e moguće. 
Rad arhiva podržava [https://www.visegradfund.org/ Vi&scaron;egradski fond], koji su 2000. godine osnovale vlade Če&scaron;ke, Mađarske, Poljske i Slovačke. Koje sve izvore financiranja imate?
Vi&scaron;egradski fond dodjeljuje sredstva za pojedine projekte – nemaju kontinuiranu, organizacijsku podr&scaron;ku. Dosad su nas podržali dva puta: prvo izdanje arhiva s vi&scaron;egradskim zemljama (Poljska, Če&scaron;ka, Slovačka i Mađarska) i najrecentnije izdanje, koje se odvilo u okviru programa Vi&scaron;egrad+ koji uključuje i Zapadni Balkan. Drugo izdanje arhiva (Ukrajina i Bjelorusija) bilo je pak financirano u sklopu programa EU-a [https://houseofeurope.org.ua/en House of Europe]. Nastavit ćemo prijavljivati projekte na Vi&scaron;egradski fond i puno nam znači njihova podr&scaron;ka, ali ona ne može osigurati dugoročnu stabilnost, posebno zato &scaron;to arhiv neprestano raste i razvija se.
Osim KKF-a, koje druge organizacije i pojedinke iz drugih zemalja su uključene u projekt? Po kojem principu odabirete partnere i koje su njihove uloge?
Na&scaron;i partneri, s kojima imamo već uhodane odnose, su: [http://www.tiranaartlab.org/en Tirana Art Lab] (Albanija), [https://artsvit.dp.ua/en/ Galerija Artsvit]/Goethe Institut e.V. (Bjelorusija), [http://www.meetfactory.cz/en/ MeetFactory] (Če&scaron;ka), [https://easttopics.com/ Easttopics](Mađarska), [https://www.czkd.org/ Centar za kulturnu dekontaminaciju] (Srbija), [https://oralhistorykosovo.org/ Oral History Kosovo], [http://bjornsonova.com/ Björnsonova] (Slovačka) i [https://www.facebook.com/profile.php?id=100076423626200 Ambasada Kultury] (Ukrajina). Svako novo izdanje arhiva organizira se s postojećim partnerima i zemljama koje su već dio arhiva, uz dodatak novih zemalja. Nastojimo raditi i s istim timom ljudi, ali to nije uvijek moguće. 
Partnere odabiremo na temelju njihovog djelovanja na lokalnoj umjetničkoj i kulturnoj sceni, njihove suradnje s umjetnicama, kao i prethodnim iskustvima, odnosno projektima. Preferiramo surađivati s manjim institucijama ili nevladinim udrugama (umjesto s velikim muzejima ili arhivima) kako bismo ih podržali i gradili mrežu. Zahvaljujući mreži koju smo dosad uspostavili, organiziramo različita događanja i aktivnosti vezane uz arhiv i &scaron;ire, a partnerske organizacije ponekad i međusobno surađuju. Također, oni nam mogu preporučiti druge udruge ili institucije iz svoje ili susjednih zemljama s kojima su uspje&scaron;no surađivali; npr. ako u iduće izdanje arhiva želimo uključiti Rumunjsku ili Bugarsku, na&scaron;i partneri već znaju kome se tamo možemo obratiti.
&Scaron;to se tiče kustosica i koordinatorica, i tu nastojimo zadržati isti tim na okupu. S druge strane, dolazak novih ljudi pruža priliku za rast. Započeli smo sa četiri zemlje, a sada ih imamo devet. Čitav projekt je dosta narastao pa nam stalno treba vi&scaron;e ljudi. Arhiv je živući organizam. 
Koji su kriteriji za odabir umjetnica i tko o njemu odlučuje?
S jedne strane strane, kustosi i kustosice iz partnerskih zemalja. Surađujemo s lokalnim stručnjacima_kinjama jer one najbolje poznaju dinamiku, umjetničku scenu i povijesni kontekst. To funkcionira tako da oni najprije predlože popis umjetnica za koje misle da bi trebale biti uvr&scaron;tene u arhiv, a zatim čitav na&scaron; tim raspravlja o tim prijedlozima. Također bih željela istaknuti da se trudimo se broj novih umjetnica bude proporcionalan veličini stanovni&scaron;tva pojedine zemlje kako bi svi bili ravnopravno zastupljeni. 
Pored toga, kako ne bismo nepravedno izostavile pojedine umjetnice, primjerice one mlađe generacije ili manje poznate, organiziramo otvorene pozive u svim partnerskim zemljama. Pro&scaron;li put smo imale poziv u Albaniji, Kosovu i Srbiji te objedinjeni poziv za vi&scaron;egradske zemlje (budući da smo već ranije imale pozive u svakoj od njih). Međunarodni žiri, čiji je sastav javno objavljen, zatim odabire umjetnice koje će postati dio arhiva. Nadalje, kako bismo podržali umjetnice mlađe generacije, također biramo pobjednicu otvorenog poziva u svakoj zemlji, te ona dobiva novčanu nagradu koju može iskoristiti za razvoj karijere.
Jeste li u mogućnosti honorirati umjetnice, bilo za uključivanje u arhiv, bilo za sudjelovanje u događanjima/izložbama koje organizirate?
To je svakako jedan od glavnih ciljeva KKF-a. Primjerice, umjetnice dobivaju honorar za pisanje tekstova o svom radu koje objavljujemo u arhivu. Nažalost, zbog velikog broja umjetnica (ponekad je to i 200 njih) nismo uvijek u mogućnosti dati honorare za sve aktivnosti koje organiziramo, stoga umjetnice ponekad sudjeluju volonterski – jasno, samo ako na to pristanu. Nastojimo osigurati i sredstva za produkciju novih radova; primjerice, na projektu Przeciw(stawanie) – koji se sastoji od izložbi umjetnica mlađe generacije – honoriramo umjetnicu i kustosicu, te omogućujemo produkciju rada.
&Scaron;to je s održavanjem arhiva, tko je odgovoran za digitalizaciju građe, održavanje i ažuriranje web stranice, koordinaciju, itd.? 
Glavni koordinator je KKF i svi tro&scaron;kovi vezani uz web stranicu idu preko nas. Imamo i web developera koji radi s nama od početka i pomaže nam postavljati nove materijale. Ali ono &scaron;to je zaista važno je da arhiv bude dostupan &scaron;to većem broju ljudi. Svi tekstovi objavljuju se na dva jezika: na engleskom, kao i na materinjem jeziku umjetnice. Kod svakog novog izdanja arhiva partnerima dajemo određenu svotu novca kako bi svoj sadržaj mogli postaviti na stranicu. Važno je to imati na umu i prilikom prijavljivanja za bespovratna sredstva; arhiv treba redovito ažurirati, uključiti nove alate i funkcionalnosti, jer se i sam Internet stalno mijenja.
Arhiv je trenutno u digitalnom obliku, no biste li željele imati i fizički prostor, na neki način materijalizirati građu?
Mislim da će arhiv ostati primarno digitalan, prvenstveno zbog dostupnosti. Na primjer, prije nekog vremena kontaktirala nas je kustosica s Havaja vezano uz jednu umjetnicu iz arhiva s kojom je željela surađivati. Web stranica stvara prostor za uspostavljanje takvih divnih veza, koje su dugoročno definitivno potrebne i dobrodo&scaron;le. Ali da, željele bismo imati svoj prostor. Trenutni ured KKF-a nema prostor za izložbe, sastanke, radionice… Dakle, to je definitivno ne&scaron;to &scaron;to je na na&scaron;oj dugoročnoj listi želja. U međuvremenu, surađujemo s drugim institucijama, te iako je ponekad te&scaron;ko nemati vlastiti prostor, suradnja s drugima ima svoje prednosti. Primjerice, svaka izložba na projektu Przeciw (stawanie) održat će u drugom prostoru u Var&scaron;avi, &scaron;to nam omogućuje da pro&scaron;irimo i nadogradimo mrežu suradnica/ka.
Secondary Archive pro&scaron;le je godine sudjelovao na [https://secondaryarchive.org/news/secondary-archive-at-manifesta-14/ Manifesti14] u Pri&scaron;tini. Možete li nam reći ne&scaron;to vi&scaron;e o tome, na koji način je arhiv bio predstavljen? Ako sam dobro shvatila, nije bilo kustosa_ice u tradicionalnom smislu?
U početku smo razmi&scaron;ljale o tome da imamo kustosicu, ali smo se ipak odlučile za drugačiji pristup. Najveći izazov bio je sam broj umjetnica koje su sudjelovale – njih oko 160 (nisu sudjelovale sve umjetnice iz arhiva). S obzirom na to, bilo bi nemoguće napraviti “klasičnu” izložbu zbog nedostatne veličine prostora, tro&scaron;kova transporta radova i tako dalje. Tada&scaron;nje koordinatorice projekta, Ewa Mielczarek i Asia Tsisar, do&scaron;le su na ideju da se reinterpretira ono &scaron;to se već nalazi u arhivu, i to u obliku audio zapisa. Svaka umjetnica dobila je jednu minutu da snimi &scaron;to god želi. Kao i kod tekstova za arhiv, imale su slobodu u tom smislu, zbog čega su njihovi zapisi u različitim formama, a slično se dogodilo i sa audio snimkama za ovu izložbu – neke su snimile poeziju, neke manifeste, neke sound art, itd. 
Takav pristup omogućio nam je da predstavimo puno umjetnica u ograničenom fizičkom prostoru. Također, sve je bilo prevedeno i transkribirano, a u izložbenom prostoru nalazili su se i tableti kako bi ljudi mogli pretraživati čitav arhiv. Za potrebe izložbe dale smo izraditi i softver koji je pu&scaron;tao snimke nasumičnim redoslijedom, čime smo dodatno željele destabilizirati ideju “ispravnog” poretka, koja je zapravo vrlo patrijarhalna.
Nakon Pri&scaron;tine izložba je oti&scaron;la u Srbiju, gdje su je na&scaron;i partneri iz Centra za kulturnu dekontaminaciju predstavili u sklopu jednog događanja. Zatim je, u veljači ove godine, ukrajinski dio izložbe prikazan u var&scaron;avskom [https://wok.art.pl/en/ WOK-u] povodom obilježavanja godine dana ruske invazije. Bila je to intervencija u javnom prostoru, postavile smo zvučnike na ulici kako bi svi mogli čuti snimke. Znači, projekt se nastavlja razvijati.
Koji su neki od izazova ili prepreka s kojima ste se susrele, pogotovo sada kada arhiv raste i sve vi&scaron;e ljudi je uključeno?
Najveća prepreka su uvjeti rada u Poljskoj i &scaron;ire, odnosno održivost arhiva u smislu osoblja i tro&scaron;kova. Uvelike ovisimo o projektnom financiranju, &scaron;to postaje sve veći izazov s obzirom na to da arhiv neprestano raste i da imamo puno novih ideja koje nažalost ne možemo realizirati. Da imamo neki stabilniji oblik podr&scaron;ke, arhiv bi se mogao razvijati u mnogo većem opsegu, ali trenutno smo osuđene na neprekidni proces pisanja prijavnica i strepnju oko toga hoćemo li dobiti sredstva ili ne, stoga je jako te&scaron;ko planirati unaprijed. Mi ćemo svakako nastaviti s radom, ali razmatramo i različite opcije – npr. sponzorstva ili neki drugi trajniji oblik podr&scaron;ke. Jasno, to je problem za umjetničku scenu općenito, ne samo u Poljskoj. Manje organizacije često ovise o političkoj situaciji i lako mogu ostati bez financiranja ako njihov rad i vrijednosti nisu u skladu sa stavovima vladajućih struktura.
Ipak, uzev&scaron;i u obzir da smo u rasponu od samo par godina uspostavile arhiv koji obuhvaća devet zemalja i vi&scaron;e od 400 umjetnica, mogu reći da je to zaista veliko postignuće.
Kakvi su planovi za budućnost arhiva?
Pa, imamo velike planove, to nije problem (smijeh)! Planiramo nastaviti &scaron;iriti arhiv, kako u postojećim partnerskim zemljama, tako i &scaron;ire. Neki od na&scaron;ih partnera kažu da već imaju prijedloge novih umjetnica. Svakako bismo željele napraviti nova izdanja s drugim zemljama srednje i istočne Europe – balkanskim i  baltičkim državama. Također bismo voljele nastaviti s izložbenim aktivnostima u različitim oblicima. Spomenula sam već projekt Przeciw(stawanie), koji je proiza&scaron;ao iz arhiva, a kroz koji podržavamo mlade i neafirmirane umjetnice. U ožujku smo priredile [http://katarzynakozyrafoundation.pl/en/projekty/przeciw-stawanie-agata-cieslak-we-were-tending-to-the-remains-2/ prvu izložbu] u sklopu tog projekta, a kustosica je bila Agata Cieślak, koja je koordinirala i prvo izdanje arhiva. Imamo i snimke s Manifeste, koje će uskoro biti predstavljene u sklopu programa obilježavanja 10. obljetnice na&scaron;ih ukrajinskih partnera, Galerije Artsvit iz Dnjepra. U ovom trenutku, Secondary Archive je glavni projekt KKF-a i zaista smo zahvalne na uspostavljenim suradnjama i umjetnicama koje su se uključile.
Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.
Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog dru&scaron;tva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihten&scaron;tajna i Norve&scaron;ke u okviru EGP grantova.
 <div class="imgc imgc-fluid text-center mb-3">https://lh3.googleusercontent.com/e8JW2AU4QtplFwlmNPuhEkc-heJvhJkfPNRuiJcF8J0B84oFqzNGDfXP-RZZTLDxT3xzlwi3W8X__RwSxZiwoudk70AxE-QLn5sdHF-n1q_HEEVEW6kKiG16skGOSVoN9SVlEAfl0qStjRMwf6ABy6k</div><gallery mode=packed>
</gallery>
</div></div></div></div></div>